U subotu, 15. studenog, u ranim jutarnjim satima mladi naše župe su se uputili na dugo očekivano hodočašće kroz BiH do Grada heroja – Vukovara, čijeg se pada sjećamo ovih dana. Iz Dubrovnika su se s nama još uputili mladi iz župe sv. Mihajla sa svojim autobusom. Zajedno s njima smo organizirali ovo hodočašće.

Prvo odredište našega putovanje je bila zajednica Cenacolo iz Međugorja. U Međugorje smo stigli oko 10 sati. Domaćini su nas srdačno primili i uputili u veliku dvoranu gdje smo pogledali film o Zajednici, njezinoj osnivačici s. Elviri, članovima i o njihovom načinu djelovanja. Nakon filma smo imali priliku poslušati svjedočanstva dvojice bivših ovisnika koji su se izvukli iz pakla droge.

Nakon Međugorja nastavili smo naše putovanje prema franjevačkom samostanu sv. Katarine u Kreševu. Tamo nas je dočekao časni brat fra Ivica koji nam je pokazao samostansku crkvu posvećenu Uznesenju BDM u kojoj se, između ostalog, nalaze i vitraži Iva Dulčića, akademskog slikara iz našega Grada. Nakon crkve smo se uputili u samostanski muzej koji svjedoči o bogatoj prošlosti ovoga samostana i ovih prostora. Među najznačajnijim samostanskim eksponatima je svakako soba fra Grge Martića – značajnog bosanskog franjevca, koji je u ovom samostanu živio, umro i pokopan.

Nakon Kreševa smo se uputili prema franjevačkom samostanu u Fojnici. U Fojnici nas je dočekala kustosica samostanskog muzeja koja nas je i provela kroz muzej, nedavno obnovljen, ponajviše donacijama Hrvatske vlade. Iz bogate zbirke umjetnina i dragocjenosti posebno se ističe čuvena Ahdnama – jamstvo koje je sultan Mehmed II dao fra Anđelu Zvizdoviću da franjevci mogu obavljati svoju službu i ispovijedati svoju vjeru u Bosni.

Iz Fojnice smo se, negdje oko 18 sati, uputili prema Novom Šeheru, rodnom mjestu našega župnika, gdje su nas čekale obitelji kod kojih ćemo prespavati. U Šeheru nas je dočekao župnik fra Josip Tomas. Već po dolasku smo se svi „raspršili“ po obiteljima koje su nas primile na noćenje. Sutradan, 16. studenog, rano ujutro smo se svi našli kraj župne crkve. Župnik nam je u crkvi predstavio župu, a nakon toga smo se zaputili prema Slavoniji.

Naše prvo odredište u Slavoniji je bio mali gradić Đakovo. Obišli smo velebnu đakovačku katedralu kroz koju nas je proveo maestro don Vinko Sitarić. Nakon obilaska katedrale posjetili smo i državnu ergelu u Đakovu koja spada mjeđu najstarije ergele u Europi. Ergela u Đakovu se bavi konjima lipicanske pasmine. Zatim smo se iz Đakova uputili prema našem slijedećem odredištu – Osijeku.

U Osijek smo došli oko 14 sati. Uputili smo se prema konkatedrali sv. Petra i Pavla koju nam je pokazao don Pavao Mikulčić. Nakon obilaska konkatedrale smo imali slobodno vrijeme koje smo iskoristili za ručak i razgledavanje Osijeka. Oko 17 sati smo se okupili kod autobusa na mjestu ukrcaja i uputili smo se prema župi sv. Josipa radnika. U župi sv. Josipa smo sudjelovali na nedjeljnoj, večernjoj sv. misi gdje su se naši mladi predstavili prigodnom pjesmom. Nakon mise je uslijedio raspored po obiteljima kod kojih ćemo noćiti. Nakon smještaja i večera po obiteljima velik broj naših mladih se okupio u župnoj dvorani zbog gledanja utakmice Italija – Hrvatska. Gledanje utakmice su organizirali mladi župe sv. Josipa kao dobrodošlicu nama gostima.

Sutradan, 17. studenog, također u jutarnjim satima smo se uputili prema Vukovaru za čiji obilazak smo rezervirali cijeli dan. Prvo mjesto obilaska je bila čuvena Trpinjska cesta gdje smo posjetili Spomen dom hrvatskih branitelja i slikali se kod poznatog tenka koji simbolizira mnogobrojne srpske tenkove koje su hrvatski borci uništili pod vodstvom generala Blage Zadre, jednog najvećih heroja Domovinskog rata, čija se bista nalazi ispred Spomen doma.

Nakon Trpinjske ceste smo se uputili prema vukovarskoj bolnici. U bolnici smo čuli i vidjeli potresne činjenice neprestanih napada na bolnicu. Također smo posjetili podrum čiji je izgled rekonstruiran onako kako je izgledao 1991. Iz bolnice smo se uputili prema Ovčari.

Na Ovčari smo najprije posjetili Spomen dom Ovčara koji se nalazi na mjestu nekadašnjeg hangara gdje su mučeni svi koji su kasnije ubijeni, a većina od njih su bili ranjenici i pacijenti iz vukovarske bolnice. Nakon Spomen doma smo došli na samo stratište na Ovčari gdje su spomenuti ljudi ubijeni, njih oko 260. 60 osoba je još uvijek smatra nestalima.

Sa Ovčare smo se vratili na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata u Vukovaru. Nakon molitve i slikanja na Memorijalnom groblju krenuli smo prema Socijalnoj samoposluzi u Vukovaru kojoj smo predali hranu i potrepštine koje su naši župljani skupljali sve potrebite korisnike samoposluge. Nakon toga smo pošli prema crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru gdje smo slavili sv. Misu. Tamo nas je dočekao župnik fra Ivica Jagodić.

Nakon sv. mise smo imali zajednički ručak u hotelu Lav u centru Vukovara. Nakon ručka smo imali slobodno vrijeme za razgledavanje grada. Oko 16 sati smo obišli vojarnu 204. Vukovarske brigade, koja je okupatorima služila kao uporište pri okupaciji i granatiranju grada. Uz tenkove i avione korištene u ratu, u podrumskom skladištu vjerodostojno je prikazano kako su za vrijeme rata izgledali zloglasni logori u Stajićevu i Begejcima, te je izloženo oružje koje je korišteno i na jednoj i na drugoj strani. Nakon obilaska vojarne uputili smo se prema Osijeku puni dojmova i emocija ka obiteljima koje su nas primile. Kroz sva ova mjesta u Vukovaru vodio nas je umirovljeni poručnik Ivan Štefec, koji je i sam sudjelovao u obrani Vukovara.

U utorak, 18. studenog, smo već u ranim jutarnjim satima bili u Vukovaru. Nakon jutarnje kave u 10 sati smo se priključili Koloni sjećanja koja je krenula prema Memorijalnom groblju. Oko 13 sati smo uz pjesmu i molitvu stigli na groblje gdje smo slavili sv. misu koju je predvodio naš otac biskup mons. Mate Uzinić. Po završetku sv. mise smo se ukrcali na autobus i polako krenuli prema Dubrovniku. Naše prvo odredište po povratku je bio mali gradić Maglaj. U Maglaju smo posjetili župu i svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića. Tamo nas je dočekao don Josip Jelić, župnik. Nakon obilaska crvke i svetišta imali smo vrijeme za večeru koju su nam pripremile župe Novi Šeher i Maglaj. Iz Maglaja smo krenuli kući oko 21 sat. U Dubrovnik smo sretno stigli u ranim jutarnjima satima.

« 1 od 8 »