Današnjom nedjeljom započimamo vrijeme Došašća koje nas pripravlja na proslavu svetkovine Gospodnjeg rođenja – Božića. To je razlog zbog kojeg bi vrijeme Došašća trebalo biti vrijeme intezivnije molitve, velikodušne bratske ljubavi prema siromasima, te vrijeme iščekivanja Kristova dolaska u tišini. Živimo u civilizaciji buke, društvu koje vodeći se logikom veće i brže zarade komercijalizira i Došašće i Božić. U toj buci koja nas sa svih strana okružuje, u blještavilu kiča, ne možemo susresti Boga. Tišina, mir i sklad, su preduvjeti za istinski susret s Bogom, a vrijeme Došašća nas upravo na to poziva: Susresti Boga u tišini i miru vlastita srca. Nemojmo dopustiti da nam “ukradu” Došašće i Božić!

Biblijska čitanja današnje nedjelje daju nam precizne naputke kako provesti ovo vrijeme priprave na svetkovinu Božića. U Gospodnjoj hodimo svjetlosti (2,5) poručuje nam prorok Izaija u prvom čitanju (Iz 2,1-5). Hoditi u Gospodnjoj svjetlosti znači napustiti tminu grijeha, mijenjajući pritom u potpunosti smjer vlastitog života.  Pozvani smo udvostručiti napor u borbi protiv grijeha te hoditi u Gospodnjoj svjetlosti. Apostol Pavao nam, u drugom čitanju (Rim 13,11-14), jasno naglašava ono što treba biti naš zadatak u ovom vremenu Došašća. Vrijeme je da se oda sna prenemo jer nam je sad spasenje bliže nego kad povjerovasmo (13,11). U pravu je sv. Pavao kad nas poziva da se oda sna prenemo, kad nas poziva da se probudimo. Kad je u pitanju naš vjerski život kao da smo zapali u duboki san. Zovemo se kršćanima, dičimo se slavnom prošlošću i kršćanskim imenom, statistikama o velikom broju katolika u našoj Domovini, ali ne živimo kao oni koji su Kristovi. U našem svakodnevnom životu se baš i ne primjećuje da smo oni koji hode u Gospodnjoj svjetlosti. Što je potrebno napraviti? Rečeno riječima sv. Pavla potrebno se probuditi, tj. potrebno se obratiti. Kako? Najprije se susretnimo s Milosrdnim Ocem u sakramentu pomirenja, a potom, kako nam govori današnji odlomak iz evanđelja (Mt 24,37-44) nastavimo bdjeti. Isus nas vrlo jasno poziva: Bdijte jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi (24,42). Bdjeti znači živjeti život u Božjoj milosti, živjeti u prijateljstvu s Bogom i bratom čovjekom, kako bi nas Gospodin zatekao budne u molitvi i raspjevane njemu na slavu (usp. Predslovlje Došašća II, RM str. 343).

Vrijeme Došašća nas poziva da se trgnemo, da ne budemo slijepi pored zdravih očiju, da uistinu vidimo i svoju osobnu i društvenu stvarnost onakvima kakve jesu. Došašće nas želi pripraviti na Gospodinov dolazak na način da budemo “prisutni” kad dođe i pokuca na naša vrata. Gospodin nam dolazi svaki dan ususret u tolikoj našoj braći i sestrama. Kad uspijemo pobjeći od buke oko nas i u nama, pohodi nas u tišini našeg srca. Susretnimo ga u ovom vremenu koje je pred nama.

AB