Druga korizmena nedjelja na razmišljanje nam nudi tekst iz Matejeva evanđelja (Mt 17,1-9) koji opisuje dobro nam poznatu scenu Preobraženja Gospodinova, koje se dogodilo na brdu Tabor. U korizmenom hodu, ovaj čudesni događaj, predstavlja nam se kao predokus slave uskrsnuća koja je cilj našeg hodočašća na ovoj zemlji.

Zajedno sa svojim učenicima Isus se nalazi na putu iz Galileje u Jeruzalem. Putem im tumači kako treba mnogo pretrpjeti, kako ga očekuju muka i smrt. Učenicima, osobito Petru, ovakav Isusov govor nije baš najbolje “sjeo”. Petar ga je čak pokušao i odvraćati od tog puta, na što ga Isus, pomalo grubo reagirajući, naziva sotonom, jer mu nije na pameti ono što je Božje (usp. Mt 16,21-23).

Nije lako prihvatiti muku i umiranje, osobito nije lako prihvatiti svu onu patnju koja je očekivala Isusa, ali to je Očeva volja, te ju je Isus kao takvu prihvatio. Vjerno nasljedovanje Učitelja, nužno u sebe uključuje nošenje križa. Kako bi zorno svojim učenicima, a tako i svima nama, pokazao što slijedi nakon patnje, muke i smrti, Isus uzima trojicu učenika i zajedno s njima se povlači na goru visoku, u osamu. Petar, Ivan i Jakov su učenici koje Isus prve poziva na obali Galilejskog jezera (usp. Mt 4,18-22), učenici koji će s njim biti prisutni u trenucima kad će proživljavati svoju muku u Maslinskom vrtu (usp. Mt 26,37). Upravo njih trojicu Isus vodi sa sobom na goru kako bi im pokazao slavu uskrsnuća.

Preobraženje nije svakodnevni termin. Opisujući ga mogli bi kazati da preobraženje znači vidjeti ono što ne možemo percipirati našim ljudskim osjetilima. Iskustvo je to koje su proživjela ova trojica učenika u trenucima kad je bilo teško slijediti Isusa. Vidjeti Isusa u njegovoj slavi, bilo je za Petra, Ivana i Jakova, poput pogleda kroz prozor u budući život, u ono što čeka pravednika nakon patnje i muke života na ovom svijetu.

U osobama Mojsija i Ilije, predstavljen nam je sažetak povijesti spasenja. Božji zakon (Mojsije), na čije obdržavanje su stalno upozoravali proroci (Ilija), svoje ispunjenje ima u Božjoj Riječi (Isusu). Nad Petrom, Jakovom i Ivanom, svjedocima Isusove božanske slave, odzvanja Očev glas: Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina, slušajte ga. Zadaća učenika je slušati i nasljedovati Učitelja. Što više budemo u stanju nasljedovati Učiteljev nauk u svom svakodnevnom hodu u vjeri, to ćemo biti autentičniji učenici. Gledajući Gospodina u njegovoj slavi, kršćanin shvaća, kako put prema životu, prolazi jedino preko patnje, poniženja, križa i smrti.

 

AB