U ono vrijeme:  Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo “od mrtvih ustati” (Mk 9,2-10).

Ako smo pažljivi i ukoliko to želimo, Boga možemo susresti čitajući u tišini Sveto pismo, sudjelujući pobožno na Svetoj misi, pomažući bratu čovjeku u nekoj njegovoj potrebi. Poziv na obraćenje, poziv je na preobraženje, na promjenu života. Od nas se ne očekuju neka velika, velebna, herojska djela. Ono što se očekuje je da u svom životu pronađemo malo više mjesta i vremena za Boga i brata čovjeka. Jako jednostavno iako se više puta čini da nam je i to jednostavno teško i nedostižno.

Pronaći vremena i mjesta, za Boga i brata čovjeka, je konkretan korizmeni napor koji svi uz malo volje i želje možemo napraviti. I ukoliko se uistinu potrudimo, ukoliko uistinu napravimo napor da nam vjera iz dana u dan postaje sve više ljubavlju djelotvorna, onda ćemo u nekom trenutku primijetit kako se preobrazba događa ne samo u nama, već i u svima onima koje svakodnevno susrećemo.  (ab)