Mir vama! pozdrav je koji uskrsli Krist, uvečer onog istog dana prvog u tjednu, upućuje svojim preplašenim učenicima, koji su se u strahu od židova, u strahu za vlastite živote, sakrili u Dvorani posljednje večere iza dobro zatvorenih vrata (usp. Iv 20,19-31). Kad se činilo da je sve završeno, da je svaka nada izgubljena, Isus dolazi posred svojih učenika, pokazujući im da se vratio, da je živ, da je uskrsnuo, da je s njima. Mir koji Isus nudi svojim prijateljima plod je Božje ljubavi, dar za kojim ljudsko srce toliko teži.

Prilikom ovog Isusova dolaska učenicima, među njima nema jednog, nedostaje Toma. I usprkos silnim uvjeravanjima ostalih, Toma je nepokolebljiv: Ako ne vidim, neću vjerovati. Nije teško zamisliti koje sve misli i osjećaji obuzimaju Tomu dok mu njegovi prijatelji pripovijedaju o susretu s uskrslim Učiteljem: ravnodušnost, skepsa, vjerojatno i ljubomora što nije u tom trenutku bio s prijateljima. Sigurno da bi i on vrlo rado susreo Isusa, ali u ključnom trenutku nije bio u zajednici. Zbog toga odbija vjerovati njihovu propovijedanju, čak svoju vjeru u Kristovo uskrsnuće uvjetuje traženjem vrlo jasnih dokaza: Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati. (20,25 )

Nakon osam dana, ponavlja se ista scena. Isus ponovno dolazi među svoje učenike, međutim sada je među njima i Toma s kojim Isus odmah započima razgovor. Dojam je da se ovo drugo Isusovo ukazanje apostolima u Dvorani posljednje večere dogodilo upravo zbog Tome, zbog njegove ravnodušnosti, skepse i sumnje. Učitelj nije mogao ostaviti učenika u takvom raspoloženju duha, zato ponovno dolazi staje u sredinu i kaže: Mir vama! Potom se obraća direktno Tomi: Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran. (20,27)

U Tominu srcu više nema mjesta za ravnodušnost, skepsu ili sumnju. Isus je od njega zatražio da se prepusti daru vjere i Toma to čini. Ne trebaju mu više materijalni dokazi kako bi vjerovao. Stupa u dijalog sa uskrslim Učiteljem i izgovara jednu od najljepših ispovijesti vjere koje su nam zapisane na stranicama Svetog pisma: Gospodin moj i Bog moj! Susret s Tomom uskrsli Krist zaključuje rečenicom koja je i te kako utješna za sve nas: Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! (20,29). Da smo doista blaženi svjedoči nam i apostol Petar u svojoj poslanici: Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša (1Pt 1,9).

AB