Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.” I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: “Mir vama!” Zatim će Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.” Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. (Iv 20,19-31)

Uvečer, tog prvog dana u tjednu, u dobro zatvorenu dvoranu, u kojoj nedostaje zraka i udiše se strah, dolazi uskrsli Krist.. Vidjevši svoj učenike u takvom stanju, što je Učitelju drugo preostalo već dahnuti u njih, prenijeti na njih dio svog duha, ne bi li ih na takav način ohrabrio dok ne dođe dan Pedesetnice.

Osim što im je prenio dio svog duha, Isus šalje svoje učenike, na jednak način kao što je i Otac poslao njega. Šalje ih u misiju milosrđa, šalje ih praštati kako bi na taj način sad oni postali širitelji Očeve milosrdne ljubavi. Šalje ih upravo takve kakvi jesu, jadni, izgubljeni, preplašeni.  Prva zadaća, prvo evangelizacijsko poslanje koje Učitelj, ne bilo kad, već na dan svog uskrsnuća, daje svojim učenicima, je zadaća milosrđa i praštanja.

Biti nositelj Božjeg praštanja i milosrđa, u zajednici krštenika, trajna je zadaća svih nas koji smo primili sakrament krštenja. Sam Učitelj, na dan svog uskrsnuća povjerava nam ovu zadaću. Koliko bi sve naše zajednice, obiteljske, društvene, crkvene, bile puno bolje i kvalitetnije kad bi mi ovog poslanja koje nam je povjereno uistinu i bili svjesni.

Nakon osam dana, uskrsli Krist opet dolazi, a oni još uvijek zaključani u dvorani. Poslao ih je da idu u svijet naviještati Očevo milosrdno lice, a oni još uvijek u dvorani, još uvijek u strahu, još uvijek “sigurni” iza dobro zaključanih vrata.

Učitelj ih blago i strpljivo prati u njihovoj krhkoj vjeri, jednako kao što prati i sve nas. Ne traži od nas da budemo savršeni, traži da budemo autentični, ne traži da budemo bezgrešni, već da izađemo iz prividne sigurnosti, te poput njega prođemo zemljom čineći dobro.

Nakon osam dana Isus, u zajednici učenika, susreće i Tomu. Poštuje njegove poteškoće, njegove dvojbe i dileme. Učitelj i Gospodin poštuje vrijeme koje je potrebno svakom od nas kako bi povjerovali, te napokon uskliknuli: Gospodin moj i Bog moj!  (ab)