Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: “Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.” Nato im pripovjedi ovu prispodobu: “Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeći ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.'” (Lk 13,1-9)

Sakramentom krštenja postali smo članovi zajednice krštenika. Premda, možda i redovito, okupljajući se u našim crkvama, primamo svete sakramente, osobito pričesti i pomirenja, veliko je pitanje donosimo li u svom životu plodove Duha ili smo sličniji ovoj neplodnoj smokvi. Podsjetimo se da su plodovi Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost (Gal 5,22). Ukoliko stablo našeg života ne obiluje ovim plodovima, dajmo sebi šansu, imajmo povjerenja u milosrdnog vinogradara, obratimo se, te počnimo donositi plodove na duhovnu korist nas samih, naših obitelji, župne i društvene zajednice. Ukoliko pak, u svojoj samoproglašenoj pravednosti, mislimo da je obraćenje za one druge, onda i te kako vodimo računa o Apostolovim riječima: Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne (1 Kor 10,12).   (ab)