Braćo, strpite se do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje.         (Jak 5,7-10)

Došašće je vrijeme plodonosnog iščekivanja koje možemo, kako nam to svjedoči apostol Jakov, usporediti s ratarom koji strpljivo iščekuje da zemlja koju je obradio i zasijao donese svoj urod. Iščekivanje ploda, koji će u svoje vrijeme doći je dugo, te bi u prvom redu trebalo biti obilježeno strpljenjem i osobnim angažmanom. Teško da će zemlja donijeti urod ukoliko sami ne uložimo potreban trud i napor.

Ova slika iz poljoprivredne svakodnevnice, vrlo lako i jednostavno je primjenjiva na sve aspekte našeg života, pa tako i na naš hod u vjeri. Ukoliko želimo donositi „plodove dostojne obraćenja“ trebamo uložiti određeni trud i napor, kako oko sebe i svog osobnog odnosa s Bogom, tako i oko drugih.

Živeći u civilizaciji koja je u bitnom obilježena tim da sve mora biti sad i odmah, od velike koristi bi nam bilo da iznova otkrijemo što to uistinu znači strpljenje. Moramo se iz dana u dan učiti strpljenju, kako sa samima sobom, tako i sa bratom čovjekom, a to naše nastojanje trebalo bi biti prožeto radošću vjere, nade i ljubavi.

Iskoristimo ovo vrijeme priprave na proslavu božićnog otajstva, za rad na sebi i osobnom obraćenju. (ab)