Evanđelist Matej (Mt 4, 12-23), preuzimajući sliku proroka Izaije (Iz 8, 23b–9,3), govori nam tko je Isus za nas: On je svjetlo. U našem životu često smo u napasti vidjeti samo tamu, poteškoće, napore, neriješene probleme koji se pred nama gomilaju poput planine: probleme sa samoćom, s prijateljima, supružnikom, djecom…

U svim  našim svakodnevnim poteškoćama i problemima, želi nas pronaći Radosna vijest: Ne gledajte samo tamu i probleme, gledajte  svjetlost kojom Bog obasjava vaše živote. Ja sam s vama, na mene možete računati dok hodite tminom. Nismo mi ti koji svom životu dajemo konačni smisao, ni svojim poslom, ni zalaganjem ni uspjehom. Vrijednost našeg života ne temelji se na onome što radimo, ili na onom što mislimo da smo ostvarili. Bog nas bezuvjetno prihvaća, njegova svjetlost obasjava najtamnije dijelove nas samih. U trenucima kad se osjećamo na kraju snaga, kad smo od svega umorni i kad nam je svega dosta, možemo se i trebamo na njega osloniti. On nas čeka, daje smisao nama i našem životu. Bog nas poziva imenom. Evanđelist Matej nam opisuje poziv prve četvorice apostola.

Nakon što je uhićen Ivan Krstitelj, Isus odlazi u Galiju. Uz Genezaretsko jezero nailazi na četvoricu ribara. Šimuna zvanog Petar, i brata mu Andriju, te druga dva brata Jakova i Ivana. Poziva ih da ostave sve na što su u životu navikli. Poziva ih da sami sebe dovedu u pitanje, da idu za njim, da ga nasljeduju.

Ova četvorica su se odazvala i postali prvi Isusovi učenici. Jednako kako je pozvao njih tog dana na obali Genezaretskog jezera, Isus sakramentom krštenja poziva i šalje svakog od nas. Poziva nas i šalje da svaki dan budemo širitelji njegove Božanske ljubavi i milosrđa. Evanđelist Matej nam naglašava spremnost i velikodušnost kojom su oni krenuli za Isusom. Primjećuje li se kod nas, u našem životu slična spremnost i velikodušnost nasljedovanja Isusa ili smo skloniji na sve moguće načine to izbjeći.

AB