Nakon što se židovski narod vratio iz babilonskog sužanjstva, nametnula se potreba za obnovom. Više od materijalne obnove razrušene domovine, narod je vapio za duhovnom obnovom. Prorok Nehemija nam opisuje kako se narod okupio slušati Božju riječ zapisanu u knjizi Zakona, kao i tumačenje Božje riječi od strane svećenika Ezre.

Odlomak iz evanđelja prikazuje nam Isusa, koji u sinagogi u Nazaretu, objavljuje svoje spasenjsko poslanje. On je pred okupljenom zajednicom pročitao odlomak iz knjige proroka Izaije: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima (Lk 4,18). Nakon što je pročitao biblijski tekst Isus je vrlo jednostavno izjavio: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima (Lk 4,21). Isus je došao na ovaj svijet kako bi svima navijestio Radosnu vijest spasenja. Ovo poslanje se nastavlja u Crkvi, koja je pozvana i poslana, navještavati Radosnu vijest svim narodima.

Sveti Pavao nas u poslanici Korinćanima podsjeća da smo svi mi pripadnici Mističnog Tijela Kristova koje je Crkva, te da svi mi, svatko od nas pojedinačno, u Crkvi ima vlastito poslanje. Neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici (1Kor  12,27).

Biblijska čitanja današnje nedjelje donose nam važnu pouku za naš kršćanski život. Naglašavaju nam potrebu širenja Radosne vijesti, potrebu evangeliziranja. Papa Pavo VI, će reći da Crkva postoji kako bi evangelizirala. Svaki član Crkve pozvan je i poslan širiti Radosnu vijest o Isusu koji je Krist. Na to nas vrlo jasno poziva i papa Franjo u svojoj Apostolskoj pobudnici  Evangelii Gaudium (Radost evanđelja). Duhom ispunjeni evangelizatori, piše nam Papa, jesu oni blagovjesnici koji se bez straha otvaraju djelovanju Duha Svetoga, koji ulijeva snagu za naviještanje novosti evanđelja: smjelo, glasno, u svakom vremenu i mjestu, pa i onda kad treba plivati protiv struje, pa i onda kad se nailazi na protivljenja ( br. 259). Radi se o evangelizatorima koji mole i rade (br. 262), svjesni da svoje poslanje vrše iz velike ljubavi prema Isusu, ali u isto vrijeme i iz velike ljubavi prema narodu (br. 268). Isus želi da dotaknemo ljudsku bijedu, da dotaknemo ispaćeno tijelo drugih (br. 270). U našem odnosu sa svijetom pozvani smo dati razloga svojoj nadi, ali ne kao neprijatelji koji upiru prstom i osuđuju (br. 271), naglašava Papa.

Misionar (evangelizator) može bi samo onaj koji se osjeća dobro tražeći dobro bližnjega, samo onaj koji traži sreću drugoga (br. 272). Ako samo jednoj osobi uspijem pomoć da živi bolje, već je to dovoljno da opravda dar moga života (br. 274). Papa nas poziva da se ne obeshrabrimo zbog pogrešaka ili polovičnog uspjeha. Plodnost je mnogo puta nevidljiva, nedokučiva, ne može se izraziti brojkama. Duh Sveti djeluje kako hoće, kad hoće i gdje hoće. Mi mu povjeravamo sebe punom predanošću, ali ne težimo vidjeti uočljive rezultate. Znajmo tek da je nužno naše zauzimanje (br. 279).

A.B.