Apostoli su se bezuspješno upustili u još jedan ribolov (Iv 21,1-19). U zoru, čovjek, kojeg nisu odmah prepoznali dobacuje im s obale: Bacite mreže na desnu stranu lađe i naći ćete (Iv 21,6). Poslušahu ga i uloviše poveću količinu ribe. U tom trenutku onaj učenik kojeg je Isus ljubio, tj. Ivan, kaže Petru: Gospodin je! (Iv 21,7). Primijetimo kako je Ivan uvijek prvi: prvi koji vjeruje u Gospodinovo uskrsnuće, prvi koji ga prepoznaje na obali Galilejskog jezera. Ivan je prvi zbog toga što najviše ljubi. Ljubav je ta koja naše srce otvara daru vjere. Na grobu, Ivan je prvi povjerovao u Isusovo uskrsnuće, ali pušta Petra da prvi uđe u grob. Tako je i sad Ivan prvi koji prepoznaje Gospodina, ali pušta Petra da on bude prvi koji će ga susresti. Iz ovih detalja možemo zapaziti da se prava ljubav prema Isusu, uvijek očituje  u poštivanju od Boga željene hijerarhije. Petar je bio prvi, a Ivan je uvijek bio poslušan ovoj Božjoj volji. Jednako tako se moramo i mi ponašati. Trebamo biti poslušni legitimnim pastirima Crkve i to ne zbog toga što vole Gospodina više od nas (nažalost svjedoci smo da često puta to i nije tako), već zbog toga jer su od Boga dobili poslanje da upravljaju zajednicom vjernika – Crkvom.

Kad su naposljetku svi bili na obali, te nakon što su zajedno doručkovali, Isus od Petra tri puta traži da mu odgovori na pitanje: Ljubiš li me više nego ovi? (Iv 21,15). Petra je ražalostilo Isusovo inzistiranje na ovom upitu pa mu odgovara: Gospodine, ti sve znaš, tebi je poznato da te volim (Iv 21,17). Petar je jako dobro razumio značenje ovog trostrukog Isusova upita. Tri puta je Gospodina zatajio, sada tri puta biva pitan: Ljubiš li me? On je trostrukim iskazivanjem ljubavi prema Gospodinu, morao nadoknaditi trostruku izdaju. Ovaj detalj nas uči kako je najbolja naknada za naše grijehe Božja ljubav prema nama. Ljubav je to koja nas poziva da činimo velike stvari za Boga i brata čovjeka.

Iz Isusovih odgovora Petru: Pasi jaganjce moje, pasi ovce moje (Iv 21,16-17), možemo naučiti kako se službe u Crkvi ne vrše despotski, već služenjem u ljubavi. Samo onaj koji voli je u stanju pasti Kristovo stado, tj. Crkvu. Petar je, nošen ljubavlju prema Gospodinu, učinio velike stvari za Boga i Crkvu. Svaki Papa je vikar Kristove ljubavi na zemlji. Kroz prva tri stoljeća kršćanstva, manje-više su sve pape podnijele mučeništvo za vjeru i svoje stado – Crkvu. Danas to nasreću nije tako, ali je ipak život svakog Pape trajno duhovno mučeništvo. Od tjelesnog mučeništva, možda je i gore ono duhovno, koje je prouzrokovano od raznih kćeri i sinova Crkve koji ne slušaju Papu i koji ga ne žele poslušati. Ako uistinu želimo biti poslušni Kristu, moramo biti poslušni Papi. Molimo za njega i sa sinovskom ljubavlju i otvorenošću slušajmo njegove poruke i poticaje.

A.B.