U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: “Idem ribariti.” Rekoše: “Idemo i mi s tobom.” Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: “Dječice, imate li što za prismok?” Odgovoriše mu: “Nemamo.” A on im reče: “Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.” Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: “Gospodin je!” Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: “Donesite riba što ih sada uloviste.” Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: “Hajde, doručkujte!” I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: “Tko si ti?” Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: “Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?” Odgovori mu: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim.” Kaže mu: “Pasi jaganjce moje!” Upita ga po drugi put: “Šimune Ivanov, ljubiš li me?” Odgovori mu: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim!” Kaže mu: “Pasi ovce moje!” Upita ga treći put: “Šimune Ivanov, voliš li me?” Ražalosti se Petar što ga upita treći put: “Voliš li me?” pa mu odgovori: “Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.” Kaže mu Isus: “Pasi ovce moje!” “Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.” A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: “Idi za mnom!” (Iv 21,1-19)

Božja riječ današnje nedjelje, susreće nas u trenutku kad se, kao zajednica Božjeg naroda, nalazimo u procesu izbora 267 nasljednika apostola Petra. Ova činjenica, sve bi nas trebala ujediniti, u molitvenom zajedništvu. Molimo Duha Svetoga da svom narodu podari pastira koji će biti svjestan da se treba „većma pokoravati Bogu, nego li ljudima“. Pastira koji će, nasljedujući primjer koji nam je Učitelj ostavio, znati služiti u ljubavi braći i sestrama. Pastira koji neće biti gospodar vjere, već suradnik radosti (usp. 2 Kor 1,24), spreman „raširiti ruke i pustiti drugima da ga vode kamo neće“. Ova pomalo zagonetna rečenica iz evanđeoskog odlomka, označava veliku dozu kreposti poniznosti koju bi trebao imati svaki pastir u zajednici Božjeg naroda, a osobito nasljednik sv. Petra, kako ne bi dolazio u napast sebe nametati povjerenoj mu službi.

„Šimune Ivanov ljubiš li me više nego ovi?“ Svaki krštenik, svatko od nas pojedinačno, pozvan je na ljubav prema Bogu, ljubav koja se najjasnije izražava u ljubavi prema bližnjem. Petar, pa samim tim i njegov nasljednik, pozvan je ljubiti Boga više nego drugi. Molimo Duha Svetoga da svojoj Crkvi, u vremenu u kojem živimo, podari upravo takva pastira.

Izbor rimskog biskupa, po sebi je veliki medijski događaj. Dok pratimo sve moguće i nemoguće analize i komentare, lako nam se može dogoditi da smetnemo s uma kako je ovo prije svega događaj Duha Svetoga. Zajednica Božjeg naroda, na svom hodočašću nade, može napredovati jedino s Petrom i pod Petrom. Stoga u ovom ključnom trenutku za našu današnju Crkvu, ne posustajmo u molitvenom zajedništvu. (ab)