Velik broj stranica biblijskog teksta, Starog kao i Novog zavjeta, opisuju nam Boga kao Milosrdnog Oca, ipak mogli bi kazati da središnje mjesto među njima zauzima prispodoba o Milosrdnom Ocu, koju nam donosi evanđelist Luka (Lk 15,11-32).

Čitajući ove retke i razmišljajući o njima možemo skoro pa opipati Božje milosrđe. Toliko puta smo slušali i čitali ovu prispodobu, pa ipak ju često zovemo “prispodoba o izgubljenom sinu”, stavljajući tako naglasak samo na jednog sina, premda se u prispodobi govori o dvojici sinova. Možda je točnije, kako to sugeriraju pojedini autori, nazvati je “prispodobom o milosrdnom ocu”. Ocu koji voli svoje sinove, kako onoga koji od njega odlazi, tako i onoga koji ostaje s njim, ali mu stalno nešto prigovara, stalno nešto mrmlja. Otac jednako voli sina koji na prvo mjesto stavlja užitak, kao i onoga koji na prvo mjesto stavlja dužnost. Prispodoba nam progovara o odnosu oca prema obojici sinova.

“Čovjek neki imao dva sina”, prispodoba počima na jedan pomalo čudan način. Čini se da bi nekako prirodnije bilo da počima: “Neki otac imao dva sina”. Već nas ovakav početak uvodi u glavnu temu ove prispodobe. Ona nam progovara o dvojici sinova nesposobnih razumjeti kako namisli tako i srce svog oca, stoga u njihovim očima otac i nije otac, već samo neki čovjek. Zato je od njega lako otići, odnosno lako mu je služiti i slušati ga više iz straha, nego iz ljubavi. Dva sina, mlađi i stariji. Dva različita temperamenta i karaktera, dva različita načina ostvarivanja sebe u međuljudskim odnosima.

Radosna vijest Božjeg milosrđa, o kojoj nam prispodoba progovara, za ovu dvojicu braće predstavlja “uska vrata” kroz koja se muče proći. Ovdje nije govor o tome kako je jedan brat dobar, a drugi loš. Dobar je samo otac. On jednako voli obojicu svojih sinova. Dva puta izlazi iz kuće kako bi obojici izišao u susret. Želi da obojica sjednu za isti stol i podijele s njim njegovu radost. U kući Oca moga ima mnogo mjesta (usp. Iv 14,2), reći će Isus. U njoj svaki Božji sin, svaka Božja kći, ima svoje mjesto.

Između ostaloga ova prispodoba nas poziva da se okanimo uspoređivanja s drugima, rivalstava, međusobnih podmetanja, kao i svega onog što truje naše međuljudske odnose na svim razinama, te se prepustimo Božjoj milosrdnoj ljubavi, jer u njegovoj kući ima mjesta za svakoga.

Nitko nije isključen iz Božje milosrdne ljubavi.

AB