Betlehem je simbol malenosti. Premda je iz njega potekla kraljevska Davidova loza, uvijek je ostao zanemariv, neznatan, malen. Betlehem nam komunicira važnu poruku koju mi, ponekad, tako teško usvajamo. Govori nam o skromnom podrijetlu kralja Davida, o skromnom Isusovom podrijetlu, o skromnosti kao vrlini. Nema nikakvog smisla glumiti neku veličinu, misliti i pretvarati se da smo veliki. Upravo iz razloga što kao kršćani, svoje podrijetlo imamo u ovoj malenosti i neznatnosti Betlehema, malenosti kojoj je Isus, čiji primjer smo sakramentom krštenja svi pozvani nasljedovati, uvijek ostao vjeran. Samo u malenosti i poniznosti možemo postati oni koji će biti nositelji Božjeg mira drugima.

Bog nam, kako nam je to lijepo ističe autor poslanice Hebrejima (10,5–10), dolazi u malenosti i poniznosti riječi i tijela. Dolazi nam citirajući psalam, citirajući Božju riječ. Autor želi jasno istaknuti kako Krist dolazeći u svijet usvaja Božju riječ, sam postaje ta Riječ, dajući nam vrlo konkretan primjer kako bi i mi, same sebe, kao i svoje živote, trebali oblikovati prema Riječi. Upravo u svijetlu Božje riječi, pozvani smo vršiti Božju volju. Pozvani smo u svoj slobodi, Bogu, na njegov poziv, znati odgovoriti: Evo dolazim vršiti volju tvoju.

Marija nam je trajni primjer kako i na koji način trebamo čitava sebe, staviti u službu Bogu i bratu čovjeku. Neposredno nakon što anđeo odlazi od nje (usp. Lk 1,38) Marija hita, žuri u Gorje, u grad Judin, kako bi pohodila svoju rodicu Elizabetu, koja je trudna, premda se nalazi u poznim godinama svog života. Marija se ne premišlja, zna da mora ići vidjeti Elizabetu, zna da joj mora pomoći, zato i odlazi na ovaj nimalo bezazlen put.  Odvažila se učiniti ono na što smo svi mi po sakramentu krštenja pozvani. Odvažiti se izići iz uobičajenog i prelazeći preko gorja predrasuda, zapreka i strahova, prispjeti onamo kamo se osjećamo pozvanima. Kad Marija dođe k Elizabeti obije postaju blagoslovom jedna za drugu. Kad susret uspije, onda je to uvijek blagoslov za one koji se susreću. Kad se s drugim istinski susretnemo onda prepoznajemo njegovu bit, na jednak način kao što je i Elizabeta prepoznala Marijinu: Otkud meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

Božić je blagdan susreta. Bog nas želi pohoditi, želi nas susresti, pozivajući nas da radost susreta s njim, dijelimo sa svojom braćom i sestrama. Uložimo trud i napor, da iskrena srca, bez predrasuda, zapreka i strahova, ovog Božića susretnemo jedni druge.

AB