Evanđelje (Iv 10,27-30) današnje nedjelje donosi nam utješne riječi, riječi koje su među najljepšima zapisanim u Svetom Pismu. Govoreći o svojim ovčicama Isus veli: Ja ima dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće istrgnuti iz moje ruke  (Iv 10,28).

Dok razmišljamo o ovoj Isusovoj rečenici ne smijemo preskočiti prvu rečenicu ovog kratkog, ali sadržajno bogatog odlomka iz Ivanova evanđelja.  Ovce moje slušaju glas moj, ja ih poznajem i one idu za mnom (Iv 10, 27).

Ukoliko i mi želimo biti Gospodinove “ovčice”, ukoliko želimo pripadati njegovu stadu, moramo slušati njegovu riječ. Kako ju možemo slušati? Ono što na prvi pogled može izgledati komplicirano u biti je jako jednostavno. Gospodinovu riječ slušamo ukoliko čitamo Sveto Pismo. Ignorirati Sveto Pismo znači ignorirati Krista. Živimo životom u kojem sve više žurimo, a sve manje stižemo. Životom u kojem često puta nemamo vremena susresti samog sebe, a tako ni članove naših obitelji, naše najbliže, a kamoli da susretnemo Boga i čujemo njegovu riječ. Bilo bi dobro kad bi pokušali uložiti malo truda i u svojoj dnevnoj rutini napraviti malo mjesta za Boga. Kada bi to htjeli, svaki dan bi se bez većih problema mogli par trenutaka zaustaviti u druženju sa Bogom i njegovom Riječju u Svetom Pismu.

Drugi način na koji možemo slušati Božju riječ, je svakodnevna meditacija. Kad molimo mi smo ti koji govore Bogu, dok kad meditiramo Bog je taj koji progovara našem srcu. Za meditaciju potrebno je nešto, čega u našem svijetu ima jako malo, a to je tišina. Pokušajmo u svojoj dnevnoj rutini napraviti malo mjesto tišine u kojoj nas Bog može susresti.

U prvom čitanju (Dj 13,14.43-52), opisano nam je misionarsko djelovanje Pavla i Barnabe. Židovi nisu željeli slušati Božju riječ, i upravo zbog te zatvorenosti njihova srca, Pavao i Barnaba su se počeli obraćati poganima (ne židovima). Tekst iz Djela apostolskih nam opisuje kako su se pogani radovali i slavili riječ Gospodnju. Ponekad i nama prijeti opasnost da se ponašamo poput ovih židova. Premda, možda i svake nedjelje idemo na sv. misu, ipak i dalje imamo srce zatvoreno za Boga i njegovu Riječ, a samim tim imamo i srce zatvoreno za naše bližnje. U ovoj Jubilarnoj godini pozvani smo na promjenu stava i načina razmišljanja. Otvorimo se Božjoj Riječi, otvorimo svoja srca Bogu, napravimo mjesta za Boga u svojoj dnevnoj rutini.

A.B.