Svake godine, donoseći nam dijelove desetog poglavlja Ivanova evanđelja, četvrta nas uskrsna nedjelja poziva da promatramo Učitelja i Gospodina kao Dobrog pastira cijelog čovječanstva, moleći za nova duhovna zvanja.

Slika Dobrog pastira i ovaca, koja je snažno obilježila početke kršćanstva, nama danas, u našem tehnološkom svijetu može izgledati dosta čudnom, nekim možda i uvredljivom. Zaboravljamo pritom da ova slika na jedan uistinu jednostavan i lijep način prikazuje odnos između pastira i stada. To je egzistencijalan, životni odnos. Pastir se, s jedne strane, brine za stado. Izvodi ga na pašu, brani ga od grabežljivaca, ide u potragu za izgubljenom ovcom, dok s druge strane, stado pastiru pruža hranu i odjeću.

Isus pravi jasnu razliku među onima koji izvode stado na pašu.  Postoje najamnici, to su oni koji službu pastira vrše profesionalno, ne uživljavajući se, vode računa samo o sebi i svojim interesima: Kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi (Iv 10,12). Za razliku od najamnika, dobri pastir brine za povjereno mu stado. Izvodi ga na pašnjake, brani od svih ugroza, ako je potrebno i život svoj polaže za stado.

Svećeništvo je dar vlastitog života drugima, iz ljubavi. Svećeništvo je služba ljubavi. Potrebno je iz dana u dan moliti za dobre pastire. Potrebno je moliti Gospodina da svojoj Crkvi daruje mladiće koji će poslušati poziv koji odjekuje u njihovim srcima. Mladiće koji će se, usprkos svim preprekama na koje nailaze, u sebi i oko sebe, ohrabriti, te odvažno krenuti za Dobrim pastirom. Molitva za duhovna zvanja, molitva za nova svećenička zvanja, treba postati našom svakodnevnom molitvom. Duhovno zvanje se rađa i njeguje u kršćanskoj zajednici, u župnoj zajednici, u biskupijskoj zajednici.

Ukoliko nam zajednice budu žive, ukoliko se u njima osjeća radost življenja vjere, onda će u njima nicati i nova duhovna zvanja. Bog uvijek zove. Hoćemo li njegov poziv čuti, hoćemo li ga možda čuti, a praviti se da ga ne čujemo ili ćemo ga čuti te radosno na njega odgovoriti, stavljajući sebe u službu Bogu i bratu čovjeku, ovisi samo i isključivo o nama.

Pomognimo našim svećenicima da hode u radosti Evanđelja, potpomognuti našom molitvom, praćeni našim prijateljstvom. Molimo za njih, kao i za nova duhovna zvanja u našoj biskupijskoj zajednici u kojoj se već danas i te kako snažno osjeća manjak svećenika.

AB