Odlomak iz evanđelja (Iv 10,1-10) donosi nam sliku, koja je još od prvih stoljeća kršćanstva, jedna od najljepših slika Isusa Krista, sliku Dobrog Pastira. U desetom poglavlju svog evanđelja, Ivan nam opisuje poseban odnos Krista Pastira i njegova stada. Taj odnos je egzistencijalan, toliko prisan da nitko ne može oteti ovce iz njegove ruke. Koristeći se rječnikom prispodobe, Isus se opisuje kao pravi pastir stada Božjeg naroda, stada koje želi spasiti.

Gospodin je pastir moj ni u čem je ne oskudijevam (Ps 23,1), riječi su kojima stavljamo svoje povjerenje, cijeli svoj život, u ruke Dobrog Pastira. Sve da prolazimo i dolinom smrti ničeg se ne trebamo bojati, On nam je uvijek bliz, njegov štap i palica su nam utjeha. Dobri pastir ide ispred, a ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Krist nije pastir koji ide za stadom, on ide ispred kročeći put. Pastirov štap nije prijetnja ovcama, njime Pastir pokazuje put, ohrabruje, ulijeva povjerenje. Evanđelist Ivan upućuje nas na tri kriterija prema kojima prepoznajemo istinskog, dobrog pastira. Prvi kriterij je taj da dobri pastir daje život za stado, drugi da poznaje stado, te treći da brine o jedinstvu stada.

Evanđelje nam također opisuje kakvo bi trebalo biti ponašanje stada prema Dobrom Pastiru. Ivan nam donosi dva posebna glagola: slušati i slijediti. Ovi termini nam opisuju temeljno opredjeljenje onog koji je u svom životu izabrao nasljedovati Krista Gospodina. U prvom redu potrebno je slušati njegovu Riječ, od koje se vjera rađa i hrani. Samo onaj koji je pažljiv prema Božjoj riječi, u stanju je pravilno izgrađivati svoju savjest, te djelovati u skladu s Božjom voljom. Slušanje nas dovodi do sljedećeg koraka, a to je nasljedovanje Isusa koji je Krist.Učenicima, kršćanima, postaje se tek onda kad smo čuli i usvojili Učiteljev nauk, te ga iz dana u dan živimo.

AB