Poštivanje Dana posvećenog Gospodinu, središnja je tema biblijskih čitanja. Odlomak iz Knjige ponovljenog zakona (5, 12-15) donosi nam propise o poštivanju subote, dok Isus u evanđelju (Mk 2, 23 – 3, 6), vrlo jasno naglašava, da poštivanje Dana Gospodnjeg nije i nemože biti tek jedan puki formalizam, jer subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

Doživljavati i živjeti subotu, u našem kršćanskom slučaju nedjelju, čisto formalno ispunjavajući propise zakona, Dan Gospodnji, osiromašuje i ispražnjuje od sadržaja. Ako poštujem treću Božju zapovijed samo zato jer se Boga bojim, jer se bojim da me ne bi kaznio ukoliko ne idem na nedjeljnu misu, onda od Boga činim tiranina, a od sebe roba. Odlazak na nedjeljno euharistijsko slavlje mora biti potreba koju svim svojim bićem osjećam. Dan Gospodnji je dar koji Bog daruje čovjeku. U današnjoj civilizaciji u društvu u kojem živimo, imamo potrebu iznova otkrivati ovaj veliki Božji dar.

Kad je o nedjelji riječ uvijek nalazimo tisuće opravdanja da ne idemo na nedjelju misu. Uvijek imamo nešto “hitnije” i “važnije” za napraviti. Koliko god naglašavali važnost nedjelje kao Dana Gospodnjeg, na svakom pojedincu je da u svom osobnom životu uistinu prepozna važnost nedjelje kao takve. Svatko za sebe treba odlučiti što je ono što mu je važnije. Utrka za materijalnim, razonoda, gubljenje vremena ili upoznavanje sebe, upoznavanje Boga, produbljivanje svog odnosa s Bogom i zajednicom vjernika kojoj pripadam.

Nedjelja je dan koji bi trebali posvetiti Bogu i bratu čovjeku. Dan koji bi trebali doživjeti kao oazu mira i tišine, nakon što smo cijeli tjedan okruženi jurnjavom i zaglušujućom bukom. Isus, za naše dobro, traži od nas da se malo zaustavimo kako bi mogli što bolje posložiti stvari u svom životu. Kad se to ne događa, onda nastupaju stres, depresija i slične bolesti suvremenog čovjeka.

Molimo Gospodina dar milosti da nedjelju vidimo, shvatimo, doživimo i proživimo, kao dan koji nam on daruje, kako bi se mogli zaustaviti u razmišljanju o sebi i svom životu, te  zahvaljivanju na svim dobročinstvima kojima nas neprestano obasipa. Bilo bi uistinu pogubno kada bi nedjeljnu svetu misu doživljavati kao puko, formalno izvršavanje zapovijedi. Neka nam nedjeljno euharistijsko slavlje uistinu bude životna potreba.

AB