Govoreći, pred nekoliko godina, o sakramentu Krštenja, papa Franjo je okupljenima postavio interesantno pitanje: Znate li datum svog krštenja? Uistinu, sjećamo li se datuma kada smo primili sakrament svetog Krštenja, ili i tu činjenicu, kao i većinu drugih u našem vjerničkom hodu za Kristom Gospodinom, uzimamo “zdravo za gotovo”. Pretpostavljam da je manji broj, među nama, onih koji znaju točan datum svog krštenja. Ako su se krstili kao odrasli, onda su ga možda i upamtili, jer je to dan kad su odlučili dopustiti Učitelju da uđe u njihov život. Naravno, sve to pod uvjetom da su sakrament krštenja primili iz iskrenih motiva i pobuda. Ipak, budući da se većina nas krsti kao djeca, pretpostavljam da su uistinu rijetki oni koji se sjećaju datuma svog krštenja.

Za razliku od ovog zaborava interesantno je kako ne zaboravljamo npr. datum svog rođenja ili ostale datume za koje smatramo da su nam bitni i važni u našem životu. Ovaj “veliki zaborav”, u odnosu na datum našeg krštenja, je jedan interesantan pokazatelj našeg osobnog odnosa prema vjeri, ali i prema pripadnosti zajednici krštenika, zajednici Crkve. Onaj tko uistinu živi od svoje vjere, teško da će zaboraviti datum kad se pridružio zajednici braće i sestara u zajedničkom ispovijedanju vjere u Krista Gospodina.

Znati datuma vlastitog krštenja, ne znači samo površno poznavanje osobnog kalendara u kojem su zapisani važni događaji u našem životu. Riječ je o nečem puno višem. Radi se o pozivu da budemo svjesni onog što smo primili, da budemo svjesni onog što smo tog dana postali. Dan je to kojem bi se u svojim mislima trebali uvijek iznova vraćati, posvješćujući sebi činjenicu životne povezanosti s Učiteljem i Gospodinom.

Na događaj našeg osobnog krštenja, želi nas podsjetiti i današnji blagdan Isusova krštenja na rijeci Jordan. Blagdan je ovo kojim završava dio liturgijske godine koji nazivamo Božićno vrijeme. Činom uranjanja u rijeku Jordan, mladi Učitelj iz Nazareta, započima svoje javno djelovanje, započima navještanje Radosne vijesti. Isus je došao kako bi “uronio” u našu ljudsku stvarnosti, na poseban način u onu koja prepoznavajući vlastita ograničenja, osjeća potrebu Božjeg milosrđa, potrebu obraćenja Bogu. Upravo u tom trenutku uranjanja otvaraju se nebesa, te se Otac i Duh, ujedinjuju sa Sinom, sjedinjujući božansko s ljudskim.

U ovoj slici trebamo promatrati i dan našeg osobnog krštenja. Tog osobitog dana u mom životu, kad su me roditelji donijeli u župnu crkvu u mom mjestu, kako bi primio sakrament krštenja, primio sam poseban dar milosti. Dar je to po kojem postajem sličan Isusu, tj. od Boga ljubljen, od Boga poslan. Svi ljudi su ljubljena djeca Božja, no dan mog osobnog krštenja želi me vrlo jasno na to podsjetiti. Dan mog osobnog krštenja želi me podsjetiti na poziv i poslanje koje imam u zajednici krštenika: Vjerom ljubavlju djelotvornom, izgrađivati zajedništvo u ljubavi.

Ako se i ne sjećamo točnog datuma vlastitog krštenja, nadam se da ćemo se barem sjetiti, a onda samim time i živjeti, osobni krsni poziv i poslanje.

AB