Jedan mladić iz naše župe svjedoči o svome ‘starom’ životu i lutanjima preko kojih je tražio sreću. Napokon, sreću je našao u Ljubavi koja je preobrazila njegov život i zbog toga želi to iskustvo podijeliti svima. O čemu govori pročitajte u nastavku.

Želio bih s vama podijeliti svoje svjedočanstvo o ljubavi. Svjedočanstvo o ljubavi do koje sam došao oprostom. Zašto baš oprost i ljubav? Iako bi se mogli navesti mnogobrojni razlozi tomu, jednostavno mislim da oprost i ljubav ne mogu jedno bez drugoga jer ako čovjek ne nauči opraštati iz srca zapravo nikad neće shvatiti pravo značenje ljubavi i pravo značenje vjere. Moći opraštati znači moći ljubiti.

Moj put spoznaje bio je dug i ispunjen velikom žrtvom, ali istovremeno i velikom vjerom. Danas živimo u svijetu kojeg karakterizira ponajviše ekspresnost što se odražava i na poimanje Boga od strane ljudi. Ljudi, čim se pomole i zatraže od Njega ono što oni smatraju potrebnim očekuju njegovu ekspresnu reakciju i ekspresno ispunjenje želje koju su molili u instant molitvi. Ljudi rijetko mole za druge, a najčešće mole kad ih zateknu nevolje nakon kojih ubrzo zaborave Boga. Rijetki su oni koji znaju zahvaliti Bogu za dar života, za ljubav i Njegovu milost. Naš Bog je velik. Naš Bog je milostiv. Naš Bog je svjetlo. Naš Bog je ljubav.

Premda sam od malih nogu znao da Bog postoji kroz srednju školu i prva pijanstva, uz prve cure, izlaske i otkrivanje svijeta, udaljio sam se od Njega. Radio sam stvari u kojima sam tražio sreću, a one su me još više vukle na dno. Nisam bio sretan. Međutim, prije tri godine sam upoznao posebnu curu. Naime, prvi put nakon dugo vremena počeo sam se moliti Bogu jer sam bio zaljubljen preko ušiju u nju i bio sam uvjeren da je to uistinu to. Molio sam se za nju i da naša veza uspije. Nažalost, veza je potrajala samo jedanaest mjeseci. Cura me ostavila, no sve se dogodi s razlogom. Nakon prekida nisam bio u depresiji, nisam žalio zbog prekida. Dapače, imao sam osjećaj da sam dobio krila. Rijetko kad bih razmišljao o njoj, a i kad bih razmišljao sjećao bih se samo najljepših trenutaka.

Nakon nekog vremena shvatio sam da unatoč što sam imao lijepo sjećanje na nju, nikada joj nisam oprostio što me je ostavila. Počeo sam se više moliti Bogu. Molio sam Boga da joj uspijem oprostiti jer sam počeo shvaćati koliki je to uteg za moju dušu i srce. Moje molitve su bile uslišane. Teško je opisati riječima koliko sam olakšanje doživio. Pao mi je kamen sa srca. Doslovno to. Jednostavno sam nešto osjetio i od tog trenutka moje se srce otvorilo i počelo je ponovno kucati, a zrak je bio nikad lakši i ljepši. Nakon olakšanja nastavio sam se moliti i dalje Bogu, te sam počeo moliti za druge kao i za nju koja mi je i dan danas u molitvama. Molitva je postala sastavni dio moga života jer sam osjećao veliku utjehu i radost u molitvi. Molio sam Boga da mi da priliku da Ga više razumijem, da mi da priliku da budem bolji čovjek. Molio sam Ga da mi pokaže put, da mi da sreću, da bolje razumijem ljude, da makne tamu iz mene. To nije bio lak put. Molio sam mjesecima sa velikom željom i poniznošću. Svaku večer otvarao sam Bogu svoje srce, moja duša je plakala. S vremenom, korak po korak, molitve su mi bile uslišene. Sve mi je postajalo jasnije. Opet onaj osjećaj koji je teško opisati riječima. Ono što mi se počelo događati bilo je nevjerojatno i nesvakidašnje. Imao sam osjećaj da vidim sve oko sebe, čitavih 360 stupnjeva. Ljudi su mi drukčije izgledali. Odjedanput mi je toliko stvari postalo nebitno. Novac je izgubio svoj smisao. Komunikacija s ljudima mi je pružala veliko zadovoljstvo.

Htio sam znati više. Počeo sam čitati, najprije Bibliju, zatim sve ostale literature. Shvatio sam da je život dar. Bilo mi je potpuno jasno da smo mi ljudi nastali iz ljubavi i zbog ljubavi. U meni se budio novi život. S takvom lakoćom počeo sam razlikovati zlo i dobro. Poimanje dobra i zla me toliko pogodilo da sam se u trenucima pitao zašto je toliko zla i hoću li to moći podnijeti. S vremenom sam se prilagodio, više sam molio, jednostavno sam shvatio da ljubav u meni gori. Kako je vrijeme prolazilo, shvatio sam da Bogu nisam dao ništa. On me vodio, uslišio je svaku moju molitvu, dao mi je ljubav, a ja Njemu ništa. Korak po korak, počeo sam odbacivati grijehe od sebe jer sam vidio da su prazni, da su obmana i  jedna velika laž. Svijetlo u meni rastjeralo je svu tminu.

Dragi čitatelju, izgubio sam previše vremena tražeći lažne i krive ljubavi. Te ljubavi me nisu mogle utješiti, nisu mi mogle dati sreću. Moji postupci su me gušili, a da sam to nisam znao. Bio sam izgubljen u moru ponuda od kojih nijedna nije bila prava. A onda me je Bog pronašao. Dao mi je svoju ljubav. Prihvativši njegovu ljubavi naučio sam živjeti i poštivati sebe, Njega i druge, postao sam sretan. Tražite i branite pravu ljubav jer „ljubav je tajna dvaju svjetova“ hahaha…