Čitajući izvještaje evanđelista o Isusovoj muci lako možemo uočiti kako je dobar dio tih izvještaja posvećen Petrovoj izdaji Isusa. Petru koji se za vrijeme posljednje večere busao u prsa kako će sa svojim Učiteljem i u tamnicu i u smrt, Isus jasno poručuje: Kažem ti Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok tri puta ne zatajiš da me poznaš (Lk 22,34). Uz svo Petrovo junačenje kako se to nikad neće dogoditi, ovo Isusovo proročanstvo se doskora  ispunilo u dvorištu kuće Velikog svećenika. Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: I ovaj bijaše s njim! A on zanijeka: Ne znam ga ženo! Malo zatim opazi ga neki drugi i reče: I ti si od njih! A Petar reče: Čovječe nisam! I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: Dosita i ovaj bijaše s njim, ta Galilejac je! A Petar će: Čovječe, ne znam što govoriš. I umah dok je on još govorio oglasi se pijetao (Lk 22, 56-60).

Kako bi do kraja shvatili Petrovo nijekanje Isusa potrebno ga je promatrati paralelno sa Judinom izdajom. Slično kao što je prorekao Petrovo zatajenje, Isus je u dvorani posljednje večere najavio i Judinu izdaju, koja će se odviti u maslinskom vrtu. I dok u evanđelju čitamo kako je Isus prolazeći pogledao Petra (Lk 22,61), sa Judom je otišao korak dalje. Poljubio ga je (Lk 22,47). Krajnji rezultat je ipak bio posve drukčiji. Petar je, kaže nam evanđelje izašao vani i gorko zaplakao (Lk 22,62), a Juda je uzeo konop, otišao i objesio se (Mt 27,5).

Ne treba biti previše mudar za zaključiti kako ove dvije priče nisu završene. One se nastavljaju do naših dana i vrlo su nam bliske. Koliko puta za sebe možemo reći da smo uradili kao Petar. Nebrojeno puta smo se našli u prilici da posvjedočimo svoje kršćansko opredjeljenje, ali smo se umjesto toga „zakamuflirali“, kako ne bi sami sebe nepotrebno izlagali. Nebrojeno puta smo svojim ponašanjem i svojom šutnjom rekli: Ne poznajemo tog Isusa o kome govorite! Pa ako ćemo biti pošteni, ni lik Jude nije nam tako dalek, koliko bi mi možda voljeli da je. Naš brat Juda izdao je Isusa za trideset srebrnjaka, a tko to od nas može kazati da ga često puta nije izdao i za puno manju svotu? Izdaje, naravno manje tragične od Judine, ali ipak stvarne. S tim da je za nas još otežavajuća okolnost činjenica, da mi daleko bolje od Jude znamo tko je bio Isus. Upravo zbog toga što su nam ove dvije životne priče Petra i Jude, toliko bliske potrebno je vidjeti u čemu se one razlikuju i zbog čega imaju skroz drugačiji kraj.  Znamo da se Petar pokajao za ono što je učinio, ali pokajao se i Juda: Sagriješih predavši krv nedužnu! I bacivši srebrnjake u Hram ode te se objesi (Mt 27, 4-5). Ako su se obojica pokajali u čemu je onda razlika? Samo u jednom: Petar je imao povjerenje u Božje milosrđe, a Juda nije.

Sveto pismo nam donosi cijeli niz pripovijesti o grijehu koje se završavaju dijametralno suprotno. To čini kako bi nam se olakšalo pravi izbor. Uzmimo samo jedan primjer. Kajin je, kao što znamo ubio svog brata Abela (Post 4,8), ali je također i kralj David dao ubiti Uriju Hetita kako bi sebi uzeo njegovu ženu (usp. 2 Sam 11).  Kajin je kroz svu povijest omražen, a David glorificiran. Razlog je uvijek isti. Kajin je očajavao, mislio je kako je njegov grijeh pretežak da bi mu bio oprošten (Post 4,13). Za razliku od njega David je imao povjerenja u Božje milosrđe, te je spoznavši svoj grijeh zavapio Bogu: Smiluj mi se Bože, po milosrđu svome (Ps 51,3).

Ma koliko bili grešni imajmo i mi povjerenja u Božje milosrđe. Osobito nam to želi naglasiti Jubilarna godina Božanskog milosrđa koju živimo. Spoznajmo svoje grijehe, za njih se od sveg srca pokajmo, a Otac naš milosrdni koji je na nebesima će nam oprostiti. Nemojmo, poput Jude, ne imati u Boga povjerenja. Nemojmo poput Kajina misliti da je naš grijeh pretežak, pa se ne može oprostiti. Isus će ovaj tjedan ponovno na otajstven način umrijeti za nas i naše spasenje. Recimo i mi zajedno sa apostolom Tomom: Hajdemo i mi da umremo s njim (Iv 11,16). Hajdemo da umremo grijehu, kako bi na Uskrs zasjali novim životom.

AB