Onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob (usp. Iv 20,4). Ivan je, za razliku od drugih apostola, u potpunosti, vidio i proživio cijelu dramu Vazmenog trodnevlja. U tom kontekstu može nam se učiniti čudnom tvrdnja: Oni još ne upoznaše Pisma (Iv 20,9). Pa ipak, bilo je upravo tako. Čemu se onda čuditi današnjem nepoznavanju sv. Pisma, današnjem nepoznavanju nauka i učenja Crkve. Božji svijet, Božji projekti, su toliko različiti od naših ljudskih, da se i danas može dogoditi, a svjedoci smo da se često puta i događa da i oni koji za sebe misle da su najbliži Bogu, Boga ne razumiju. I nama Isus danas govori istu onu rečenicu koju je izgovorio dvojici učenika na putu u Emaus:  Bezumi i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili (Lk 24, 26).

Vidje i povjerova (Iv 20,8 ). Jeli bio dovoljan prazni grob da se razriješe sve nedoumice? Vjerujem da nije bilo tako jednostavno. Razum ne shvaća, ali ljubav pomaže srcu da se otvori i da vidi. Upravo intuicija ljubavi pomaže Ivanu da se otvori, da vidi i da povjeruje prije svih drugih. Uskrsna radost sazrijeva samo na tlu ljubavi, prijateljske ljubavi, koju ništa i nitko ne može slomiti. Jeli to moguće? Sve je moguće onom koji vjeruje i ljubi.

AB