U evanđeljima često nalazimo opise Isusa koji se povlači u osamu, na molitvu. Ponekad je pozivao i nekog od svojih učenika da ga prati u tim trenucima molitve. Najčešće su to Petar, Jakov i Ivan. Vodeći ih na brdo Tabor, Isus im, prije svoje muke, želi pokazati svoju Božansku slavu. Blagdan Gospodinova Preobraženja, koji danas slavimo, naglašava nam kako je upravo molitva put kojim se dolazi do Preobraženja, put kojim se dolazi do Vječnog života.

Isus uzlazi na goru. Fizički se odmiče od naroda, od gradova, od buke. Uspinje se na goru kako bi u miru i tišini mogao razgovarati sa svojim nebeskim Ocem, kako bi daleko od buke svakodnevnog života, u miru i tišini mogao moliti. Visoka gora, brdo, je u Sv. Pismu opisano kao mjesto susreta s Bogom. Dovoljno se sjetiti Sinaja (Mojsije) ili brda Karmel (Ilija). Uspon na brdo, na goru, nam opisuje potrebu odvajanja od svakodnevnice, od svega onog čime smo inače u svom životu zaokupljeni, kako bi u molitvi, u miru i tišini srca mogli uistinu susresti Boga.

Čini se kako nama, ljudima današnjice, molitva predstavlja uistinu veliki problem. Glavi uzrok tome je što nam se jako teško odvojiti od svega onog čime smo svakodnevno zaokupljeni. Jako teško nam se odvojiti od buke i nemira koji vladaju oko nas, ali često puta i u nama samima. Koji put, a osobito je to vidljivo u ovim ljetnim mjesecima, teško nam je doći i u crkvu na molitvu. Sa nekakvom lakoćom, dobar dio nas se odvaja od Crkve čim završi nastava u lipnju. Na neki čudan način kao da se svi mirimo s tom situacijom. Mi svećenici reduciramo broj nedjeljnih svetih misa, vjernici laici se vode logikom: Turistička je sezona trebamo raditi … neka se i djeca preko ljeta malo odmore kad već nema nastave. Kao da smo sve podredili onom materijalnom, zaboravljajući pritom na Boga ili ako i mislimo na njega onda ga ove ljetne mjesece stavljamo negdje u zapećak. Čini mi se da uistinu olako, pravdajući se različitim argumentima, koji to u biti nisu, prelazimo preko treće Božje zapovijedi koja je prilično jasna: Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji. Dajući Mojsiju svojih Deset riječi (Dekalog) ne kaže Bog: Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji, samo dok traje školska godina ili spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji samo onih nedjelja van turističke sezone. Ne Bog je vrlo jasan: Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji. Mi smo ti koji Boga reduciramo, koji odnos s Bogom reguliramo prema potrebi, onako kako nama najviše paše. Mi smo ti koji često puta Boga, koji želi biti naš suputnik kroz život, svodimo na “joker zovi”.

Blagdan Gospodinova Preobraženja nas poziva da u sveopćoj strci i buci, oko nas i u nama, nađemo vremena za Boga, da nađemo u svom svakodnevnom životu vremena za molitvu i razgovor s Bogom, da svoj tjedan planiramo stavljajući u središte našeg života Boga i nedjeljno euharistijsko slavlje. Tek kad to napravimo, tek kad na takav način budemo živjeli svoje opredjeljenje za Krista, moći ćemo uistinu shvatiti Petrovo ushićenje: Gospodine dobro nam je ovdje biti.

AB