Slavimo svetkovinu Presvetog Trojstva koja nas vodi u središte naše kršćanske vjere. Vjerujemo u jednog Boga: Oca, Sina i Duha Svetog. Bog je jedan, ali nije jedini, jer je Trojstvo osoba. Bog je zajedništvo osoba, povezanih ljubavlju. Zato će sv. Ivan Boga vrlo jednostavno definirati: Bog je ljubav (1Iv 4,8). Bog nikad ne bi mogao biti ljubav da nije trojstvo osoba. U ovome je bitna novost kršćanstva u odnosu na židovsku religiju u čijem miljeu je kršćanstvo stasalo. U Starom zavjetu, Bog tek Mojsiju otkriva svoje ime, a i to čini na dosta tajanstven način: Ja sam onaj koji jesam (Izl 3,14). U Novom zavjetu, Bog, koji se utjelovljuje kako bi bio Emanuel, s nama Bog, vrlo se jasno objavljuje kao Trojstvo. Nitko ne može reći Gospodin Isus, osim u Duhu Svetom (1Kor 12,3), napisati će sv. Pavao. Sin je taj koji nam objavljuje Boga kao trojstvo osoba, Boga koji je ljubav, Boga koji je zainteresiran za svakog od nas pojedinačno.

Učenici koji su slušali Isusa kako im govori o Bogu, gledajući ga kako djeluje u Božje ime, doživljavali su Boga kao radosnu vijest. Ono što im je Isus govorio o Bogu za njih je bilo nešto novo, dobro, radosno. Zašto? Zbog toga jer je Bog za sve i svih, ne samo onih koji se, stojeću u Hramu pred Bogom, doživljavaju pravednima (usp. Lk 18,11). Bog nije vezan uz jedno sveto mjesto, ne pripada jednom narodu, nije vlasništvo pobožnih hodočasnika koji su hodočastili u Jeruzalem. Ako ćemo vjerovati Isusu, Bog je onaj koji daje da sunce sja i dobrima i zlima, da kiša pada i pravednicima i nepravednicima (usp. Mt 5,45). Bog nikog ne isključuje, Bog ne diskriminira.

Učenici su otkrili kako Bog, radije od onih koji misle kako su savršeni vjernici, sluša i uslišava one koji traže milosrđe, koji se osjećaju i doživljavaju kao beznadni grešnici. Ukoliko vjerujemo Isusu, onda vidimo da se Bog uvijek daje u potragu za onima koji su izgubljeni, umorni, opterećeni svojom svakodnevnicom (usp. Mt 11,28).

Usprkos našim poteškoćama da shvatimo, usprkos našim poteškoćama da vjerujemo, Bog se nikad ne umara davati čovjeku i ljubiti ga zauvijek. Isus nam je Boga objavio kao najboljeg čovjekova prijatelja koji, suprostavljajući se zlu, traži samo ono što je dobro.

Proslava Presvetog Trojstva, obavezuje nas, zajednicu vjernika, da u svojim svakodnevnim odnosima, u svom svakodnevnom životu živimo jedinstvo u različitosti. Svi se u crkvenoj zajednici, župnoj ili biskupijskoj, moraju osjetiti prihvaćenima. Podijele nikad i nikom ništa dobro nisu donijele. Pozvani smo svojim životom vrlo jasno svjedočiti da smo upravo mi oni koji vjeruju u Oca, Sina i Duha Svetog. Pozvani smo sve naše odnose, počevši od onih obiteljskih, društvenih, pa do odnosa u našim župnim zajednicama, graditi na sliku Presvetog Trojstva, sliku zajedništvo u ljubavi.

AB