Bog nas voli do te mjere da želi stalno biti s nama. On i te kako vodi računa o svojim stvorenjima. Svojom milošću on ulazi u dušu, kao što zrake sunca kroz prozor ulaze u prostoriju i osvjetljavaju je. Otac, Sin i Duh Sveti prebivaju u našem srcu, te mi na taj način postajemo hram Presvetog Trojstva. Nema više udaljenosti između Boga i nas. Bog je na nebu, na zemlji, ali i u našem srcu, ako ga prihvatimo, ako ga ljubimo. Ako me tko ljubi čuva moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti (Iv 14,23), jasan je Isus u odlomku iz evanđelja koji nam je danas ponuđen na razmišljanje.

Ako uistinu ljubimo Boga, nikada nismo sami. Život kršćanina, je život zajedništva s Onim koji nas je stvorio i otkupio. Što nam se više čini da smo sami, prepušteni samima sebi, to smo bliže Bogu. Međutim njegovu prisutnost ne možemo otkriti u zaglušujućoj buci i galami, kojima smo često puta okruženi. Samo je u tišini srca moguć istinski susret s Bogom. Kad molimo, pronađimo neki mirni kutak, pronađimo tišinu i mir u sebi i susresti ćemo Boga. Obraćajmo mu se u ozračju obiteljske prisnosti i on će nas uvijek inspirirati nekim dobrim prijedlogom. Osobito u teškim trenucima, kad osjećamo da nam ljudi ne mogu pomoći, tada ćemo biti bliže Bogu i njegovoj božanskoj pomoći.

Nažalost, činjenica je, da nismo nešto posebno sabrani kad molimo. Većina naših molitava svodi se na površno  ponavljanje riječi o kojima često puta i ne razmišljamo već ih automatski ponavljamo. Kako bi dobro molili, moramo prije svega voditi računa da je Bog prisutan u nam, te moramo razmišljati o riječima koje izgovaramo. Tada i samo tada naša molitva neće biti bez učinka.

Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva (Iv 14,24) do kraja je jasan Isus. Pozvani smo ljubiti Boga, a Boga ljubimo kad ne griješimo, kad izvršavamo njegovu volju, kad uistinu živimo zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Samo na ovaj način moći ćemo uživati mir koji je Isus donio na ovaj svijet. U suprotnom, u našim srcima, našim obiteljima, društvu u cjelini, će uvijek prevladavati razdori, podijele i nemiri.

Evanđelje današnje VI. vazmene nedjelje progovara nam i o Duhu Svetom – Branitelju. On, Duh Sveti, koji je posvetitelj duše,  tješi naša srca u životnim poteškoćama. Isus ističe da će nas Duh Branitelj, poučavati o svemu i podsjećati na sve što nas je naučio.  Zato je potrebno moliti ga. Približavajući se proslavi svetkovine Pedesetnice, molimo Duha Svetoga da nas obogati sa svojih sedam darova, kako bi mogli bolje razumjeti riječi koje nam sam Isus govori.

AB