Vjera te tvoja spasila. Ne boj se, samo vjeruj. Vjera nije puka ideologija ili etika, ona ne dodiruje samo naš razum i slobodnu volju. Vjera je susret s Isusom, susret s Bogom. Vjera je susret koji hrabroj ženi omogućava izlazak iz društvene odbačenosti, omogućava joj ponovno uspostavljanje odnosa sa zajednicom. Vjera je ta koja ocu omogućava da voli na nov, potpuniji način, omogućavajući mu bolji odnos s kćeri i njenom majkom.

Jedan otac, nadilazeći, iz ljubavi prema kćeri, svoj društveni položaj nadstojnika sinagoge, pada pred Isusa na koljena i usrdno ga moli da dođe u njegov dom i ozdravi mu kći koja je na umoru. Isus odlazi s njim. Evanđelist Marko nam ne opisuje od koje bolesti boluje Jairova kći. Možda je bolesna od toga što ju posesivni otac guši, ne puštajući ju da odraste. Iako je na pragu zrelosti, on ju još naziva “svojom kćerkicom”. Možda je otac taj koji, zarobljen posesivnošću, ne slobodan u svojoj ljubavi, treba ozdravljenje.  Isus ulazi u njegov život i odlazi s njim.

Putem kojim su išli prema Jairovu domu, nailaze na jednu ženu. Za razliku od Jaira koji je bogat, te ne želi izgubiti ono što ima, ova žena je siromašna, isključena iz zajednice, odbačena na margine društva. Sav svoj imutak je potrošila na liječnike, nema djece, zbog svog zdravstvenog stanja je trajno religiozno nečista te je kao takva isključena, odbačena, iz religiozne i društvene zajednice. Međutim, uz sve to što ju je zadesilo, ne gubi hrabrost, pokušavajući se boriti na sve moguće načine. Nada se u njoj pobudila kad je čula za Isusa. Usprkos svom stanju i društvenoj isključenosti morala je nekako do njega doći, morala se dotaknuti barem njegovih haljina. Probijajući se kroz mnoštvo to i čini. Isus ne može ne osjetiti onoga koji, u cijelom tom, uglavnom znatiželjnom mnoštvu, traži njega. Točno zna i osjeća tko je taj potreban njegova milosrđa i ljubavi. Evanđelist Marko nam govori o nekoj tajanstvenoj sili koja iz Isusa izlazi, ta sila je Ljubav. Žena u sebi osjeća snagu ljubavi koja je vraća njoj samoj. Vjera te tvoja spasila. Tvoje povjerenje, tvoja hrabrost prepustiti se, tvoje traženje Ljubavi. Pođi u miru, budi zdrava od svog zla. Ostani u mojoj Ljubavi. Budi ona koja širi milosrđe i ljubav.

Kći ti je umrla, čemu dalje mučiti učitelja? Možemo samo zamisliti kako su u Jairu odjeknule ove riječi njegovih ukućana, podsjećajući ga kako je svojom posesivnom i bolesnom ljubavlju svoju kći doveo do smrti.  Ne boj se, samo vjeruj. Ma što da se dogodi nemoj se prepustiti strahu i bojazni da si pogriješio svojim postupcima, krivim koracima i odlukama. Nemoj dopustit da te strah uvjetuje, da te određuje. Samo vjeruj, prepusti se, oslobodi se od samog sebe, daj se od Boga voljeti pa ćeš naučiti kako se voli.

AB