Bio sam gore i koliko god sam gledao i tražio Boga nisam vidio, poznata je izjava ruskog astronauta Jurija Gagarina. Premda je određeno vrijeme boravio u svemiru Gagarin Boga nije susreo. Nije ga susreo zato jer je u svom razmišljanju polazio od krive pretpostavke, iste one od koje i mi sami često puta polazimo: Bog prebiva negdje gore, na nebesima, u svemiru. I mi, baš poput Gagarina, često puta Boga tražimo na krivim mjestima, zaboravljajući pritom da je On tu, u našoj svakodnevnici. Bog je Otac sviju, po svima i u svima, reći će Sv. Pavao (usp. Ef 4,6), te umjesto da ga tražimo u nepreglednim prostranstvima svemira, bilo bi puno mudrije tražiti ga u svima onima koje na svom životnom putu susrećemo, jer Bog je Otac svih.

Ugledna žena Šunamka ugostila bi proroka Elizeja svaki put kad je prolazio kroz njen kraj. Čak mu je napravila i sobicu u kojoj se mogao odmoriti od puta (usp. 2 Kr 4,10). Ona je u njemu prepoznala Božju prisutnost, istu prisutnost koja prebiva u svakom čovjeku, jer Bog čovjeka stvara na svoju sliku (usp. Post 1,27). Onaj tko prima čovjeka prima Boga. Isus vrlo jasno i odlučno izjavljuje: Tko vas prima, mene prima, a tko prima mene prima onoga koji me poslao (Mt 10,40).

Gostoljubivost o kojoj nam progovaraju liturgijska čitanja današnje nedjelje ne odnosi se samo na primanje onih koji kucaju na vrata naših kuća i stanova u potrazi za smještajem. Riječ je u prvom redu o “gostoljubljivosti duha”, o spremnosti pomoći onima koji od nas pomoć traže, o spremnosti saslušati drugog, odvojiti za njega vrijeme, dati mu savjet, pa ako je potrebno i izići mu u susret, susresti ga u njegovoj životnoj situaciji. “Gostoljubljivost duha” je nastojanje kojim se želi drugog shvatiti, ući u njegov mentalitet i način razmišljanja, makar bio drugačiji od našeg. Na ovaj način pomažemo drugima, ali i obogaćujemo sebe, vježbajući se u “gostoljubljivosti srca”. Prihvatiti nekog, znači prije svega dati i davati se, znači odreći se vlastitog komoda i mira, kako bi se posvetio drugom, a to možemo postići jedino ako smo vođeni čistom, bezinteresnom ljubavlju prema bratu čovjeku.

Vjera i ljubav čine nas slobodnima i sposobnima stavljati Boga na prvo mjesto u svom životu, ne pretpostavljajući mu nikoga i ništa. Vjera i ljubav čine nas sposobnima susresti Boga, umjesto da uzaludno za njim tragamo u nebeskim prostranstvima.

AB