Slavim te, Oče, gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Ovom dirljivom hvalom svom Ocu, Isus nam objavljuje najveće tajne svog srca. Bog na poseban način voli one koji s jednostavnošću srca i života prihvaćaju navještaj Radosne vijesti. Maleni, o kojima nam progovara evanđelje, su svi oni koji vrednuju svoj život polazeći, ne od sebe samih i svojih potreba, već od Boga. To su svi oni koji priznaju da su u svom životu potrebni Krista, njegove riječi i njegove pouke.

“Malen” je onaj tko spoznaje vlastitu ograničenost i vlastitu krhkost, onaj tko traži i treba Boga, onaj tko u Boga ima povjerenje. Nasuprot njima su oni koji misle da su dobri, “pravi” vjernici, pošteni i poštovani, samoproglašeni pravednici koji misle da ništa u svojim životima ne trebaju mijenjati. Usta su im puna Boga, a srce im je daleko od njega. Ovakva samodostatnost u življenju vjere, često nas dovodi do toga da postajemo gluhi na Isusove riječi: Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.

Puno je načina i motiva koji nas vode prema Kristu, kao i onih koji nas odvode od njega. Ići prema, označava put duhovnog života kojeg bi svi kršćani trebali preći iskrena (autentična) i radosna srca, znajući da idu u susret milosrdnom Bogu. Onaj tko uistinu susretne Boga, onaj tko ima iskustvo života s Bogom, taj pronalazi sreću i radost.

Evanđelje današnje nedjelje (Mt 11,25-30) poziva nas na autentično nasljedovanje Učitelja, na autentično življenje svoje vjere. Postati Kristovim učenikom, zahtijeva od svakog krštenika, pohađanje škole božanske susretljivosti, reći će Sv. Augustin, kako bi od bogataša koji je bio, postao siromašan. Put je onaj koji nam je pokazao Isus: biti malen, uzdati se u Očevu volju, upoznati Oca upoznavajući Sina, kako bi noseći jaram svakodnevnog hoda u vjeri pronalazili spokoj u Kristu.

AB