Između ostalog, tekst iz Lukinog evanđelja (Lk 10,25-37) želi nam naglasiti kako smo pozvani voditi brigu o svojim bližnjima. Pozvani smo svakom čovjeku koji je u potrebi biti „dobar samarijanac“. Ovaj Biblijski tekst nas poziva da u svom životu prakticiramo vrlinu ljubavi prema bližnjem, koja je kraljica svih vrlina i kreposti. Pored unesrećenog čovjeka, kojeg su razbojnici ostavili polumrtva na putu, prošli su i svećenik i levit. Nisu se zaustavili. Vidjeli su ga i zaobišli. Međutim stranac, Samarijanac (Židovi nisu kontaktirali sa Samarijancima, prezirali su ih) ima sućuti za unesrećenog, iskazuje mu ljubav konkretnim djelima: povija mu rane, nosi ga u gostinjac, plaća brigu za njega dok se ne oporavi.  Nažalost često puta ne nailazimo na suosjećanje i ljubav kod onih koji su nam najbliži. Često puta nam ih iskazuju oni s kojima u životu nismo htjeli imati nikakve veze, oni koje smo u svojoj pravednosti, izgurali na periferije svog života. Bog to dopušta kako bi „lomio“ našu oholost i naše predrasude.

Ovaj tekst iz Lukina evanđelja, osobito kad ga čitamo u Jubilarnoj godini Božanskog milosrđa, treba nam poslužiti kao ispit savjesti. Pitajmo se jesmo li i mi često puta postupali kao ovaj svećenik i levita (vidimo i zaobilazimo), ako jesmo tražimo oproštenje. Toliko je načina kad griješimo protiv bližnjega: mislima, osuđivanjem, ogovaranjem, raznim igricama i podmetanjima kojima smo skloni. Nedostaje nam ljubavi prema bližnjem i onda kad ne progovorimo ni riječi, ali iz naše mimike, iz našeg držanja je i te kako jasno što o nekom mislimo. Nedostaje nam ljubavi i onda kad zatvaramo svoje srce, kad okrećemo pogled od potreba našeg bližnjeg, ne želeći mu pomoći, ne želeći učiniti za njega ono što bi realno mogli. Toliko puta griješimo prema svom bližnjem propustom, ali najgore od svega je da smo toliko zaokupljeni sami sobom, da to uopće ne primjećujemo.

Molimo Gospodina milost da postanemo odsjaj njegova Milosrdnog Lica. Molimo Gospodina milost da nam dobro otvori oči, kako bi postali svjesni tvrdoće svog srca. Molimo ga milost da i mi postanemo „dobri samarijanci“, uvijek spremni priskočiti u pomoć čovjeku u nevolji, ne pitajući pritom: A tko je moj bližnji? (Lk 10,29).

AB