Kao i Apostoli i mi smo ti koji moramo naučiti moliti. Dragocjenu pouku o molitvi nalazimo u biblijskim čitanjima današnje nedjelje. Prvo čitanje iz Knjige Postanka (18,20-32) opisuje nam Abrahamovo zauzimanje za gradove Sodomu i Gomoru. U ova dva grada grijeh je toliko “nabujao” da Bog kaže Abrahamu: Velika je vika na Sodomu i Gomoru, grijeh je njihov pretežak (18,20). Bog je odlučio uništiti Sodomu i Gomoru zbog teških grijeha stanovnika ovih dvaju gradova, međutim zahvaljujući Abrahamovoj upornoj molitvi, ukoliko se pronađu desetorica pravednika, koji će u tim gradovima biti širitelji božjeg milosrđa i praštanja, svi će biti pošteđeni. U Sodomi i Gomori nije bilo ni deset pravednika, te su oba grada uništena. Ovaj događaj iz Knjige Postanka uči nas koliko je neophodna, važna i potrebna zagovorna molitva dobrih duša. Upravo je ovo bio razlog da su se gradovi kroz povijest međusobno natjecali u izgradnji samostana, kako bi redovnici i redovnice molili za taj grad i njegove stanovnike.

Odlomak iz evanđelja (Lk 11,1-13) opisuje nam kako Isus svoje učenike, na traženje jednog od njih, uči moliti. Molitva Očenaša je uzor kako bi trebala izgledati svaka naša molitva. Ona nas uči da prije svega trebamo tražiti Božju slavu i vršenje njegove volje, bivajući pritom jako dobro svjesni činjenice da je Bog, dobar otac, koji se brine za nas i naš život. Molitva Očenaša uči nas da je potrebno priznati vlastite pogreške i propuste, ponizno od Boga zatražiti oprost, opraštajući pritom svom bližnjemu. Bilo bi dobro, možda u ovom tjednu koji je pred nama, zaustaviti se na molitvi Očenaša i razmišljati o svakoj pojedinoj rečenici. Ne bi bilo dobro, a to se često događa, da molimo automatski, ne razmišljajući dovoljno ili nikako o riječima koje izgovaramo. Nakon što je Isus svoje učenike naučio molitvu Očenaša, on ih uči kako u molitvi treba uvijek biti uporan i nikada ne posustajati. Trebali bi se naučiti nasljedovati primjer ovog čovjeka koji o ponoći kuca na vrata svog prijatelja tražeći kruha za svoje goste (11,5-6). Isusove riječi: Ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustati će i dati mu što god mu treba zbog njegove bezočnosti (11,8), trebale bi nas potaknuti da kad molimo, molimo sa velikim povjerenjem i velikom upornošću. Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! (11,9). Moleći s povjerenjem i upornošću mi kucamo na Božje milosrdno srce, gdje pronalazimo sve ono što nam je uistinu potrebno. Još jednom nas Isus želi poučiti kako je Bog dobar Otac: Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu (11,13). Bog će uslišiti naše molitve, ne zbog toga što smo mi dobri, već zbog toga jer nam On u svom milosrđu i blagosti želi pomoći. Ukoliko budemo molili sa svom poniznošću, vjerom i ustrajnošću, Bog se zasigurno neće oglušiti.

AB