U događaju koji nam evanđelist Ivan opisuje (6,1-15), naglasak nije stavljen na Isusovo čudo, već na ono malo, pet ječmenih kruhova i dvije ribe, koje je, ako se daje od srca dovoljno za sve. Ovo je način na koji zajednica koja dijeleći to malo što ima, postaje čudesnim znakom za sve. Međutim ovo se događa samo ukoliko se, unutar zajednice, uspije nadići logiku podjela, borbe za neku prividnu vlast i moć. Zajednica postaje čudesnim znakom za sve tek onda kad u njoj izgrađujemo odnose temeljene na uzajamnom poštivanju, prihvaćanju, te iskrenoj brizi jednih za druge. Ne zaboravimo da na početku svega stoji dar, dječak daruje sve što ima, kako bi se dogodilo čudo umnažanja. Uvijek kad dajemo sve što imamo, od srca, bez zadrške i kalkulacije, događati će se čudo umnažanja za sve.

Isus uzme kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. Božji darovi su uvijek izobilni, njegova ljubav bezgranična, dobrota vječna. Puno puta to ne primjećujemo, o tome ne razmišljamo, ne vodimo dovoljno računa, ali to je činjenica. Bog ne želi da se njegovi darovi rasipaju, osobito kad mogu drugom biti korisni.

Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet, zaključili su oni koji su jeli čudesno umnožene kruhove i ribe. Ono što je bitno u odnosu prema Isusu je vjera. On želi da narod ne ostane samo na čudu umnažanja, već da vjeruje Bogu. Da vjeruje kako mu je Bog, koji ljubi sva svoja stvorenja, uvijek blizu. Umnažanjem kruhova Isus želi pripremiti narod za najveći dar svoje ljubavi, dar Euharistije, u kojem zajednici vjernika ostavlja samog sebe, za život svijeta, za vječni život. U svijetu koji se vodi logikom zarade i profita, koji njeguje kulturu odbacivanja svega onog što ne donosi materijalnu korist, kršćanin, koji sudjeluje na nedjeljnom euharistijskom slavlju, pozvan je živjeti Isusovim stilom, Isusovom logikom, logikom zrna koje umire kako bi dalo plod. Doći nedjeljom u crkvu i sudjelovati na euharistijskom slavlju ne znači odijeliti se od svijeta, izolirati se u neku svoju grupu. Sudjelovati na nedjeljnom euharistijskom slavlju znači naučiti kako umnažajući poniznost, ljubav i dobrotu, mijenjati svijet i društvo u kojima živimo, po primjeru koji nam je dao naš Učitelj i Gospodin.

AB