Odlomak iz evanđelja (Mt 13,44-52) donosi nam tri prispodobe o kraljevstvu nebeskom. Što točno evanđelist Matej podrazumijeva pod pojmom kraljevstva nebeskog? Podrazumijeva upravo ono što sami izgovaramo svaki put kad molimo molitvu Oče naša: Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja. Drugim riječima: Djeluj Gospodine u našoj povijesti, djeluj Gospodine u našim životima. Neka se tvoja volja ostvaruje, neka se ostvaruje plan tvoje spasenjske, milosrdne ljubavi za svakog pojedinog čovjeka i za čitav svijet.

Kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Ova slika koju Isus upotrebljava, nadahnuta svakodnevnim poslom većine ljudi kojima se obraća, je interesantna zbog toga što progovara o stvarnostima koje nam se svakodnevno u životu događaju, stvarnostima s kojima se svakodnevno susrećemo, a na koje često nemamo odgovor. Ako je Bog uistinu prisutan u našoj ljudskoj povijesti, zašto postoji toliko zla? Zašto često patimo? Zbog čega nam se događaju stvari koje nam izgledaju besmislenima? Zašto bolesti? Zašto smrt? Ova i slična pitanja često puta u našem životu ostaju bez odgovora. Prispodoba iz današnjeg evanđelja nudi nam odgovor. Gospodin Bog, ne djeluje u povijesti na silu, on nas na ništa ne prisiljava. Kao i mreža bačena u more, Bog obuhvaća sve, dobre i zle, dobro i zlo. Bog želi obuhvatiti svakog od nas, ne samo u dobru koje činimo, već i u zlu, jer su i dobro i zlo u srcu svakog od nas. Gospodin ne zauzima naše mjesto, mi smo ti koji su odgovorni za sve naše odluke i izbore. Kad radimo zlo, ne možemo reći da je Gospodin taj koji ga radi ili koji ga dopušta, mi smo ti koji činimo zlo. I kad podnosimo zlo, ne možemo reći da je Bog taj koji nam šalje zlo, taj koji zlo dopušta, ljudi su ti koji nam čine zlo. Ljudi jedni drugima čine i zlo i dobro. Način na koji Gospodin preoblikuje našu povijest je slijedeći. Kad bi Bog odmah, sada, iskorijenio svo zlo na svijetu, kad bi Bog, odmah i sada, izvadio iz mreže samo dobru ribu, nitko od nas se ne bi spasio. Kad bi Učiteljeve raspete ruke u svoj zagrljaj obuhvatile samo dobre, svi bi ostali van tog Božanskog zagrljaja, jer je zlo u srcu svakog od nas. To je razlog zbog kojeg Gospodin podnosi patnju i zlo, te se daje razapeti. Bog pobjeđuje zlo preobražavajući ga snagom svoje ljubavi, svoje poniznosti, svoje strpljivosti, snagom svog milosrdnog oprosta. Kao oni koji su Kristovi, i mi smo pozvani na jednak način preobražavati zlo u dobro u  našem svakodnevnom životu: ljubavlju, poniznošću, strpljivošću, milosrđem…

Evanđelje, kao što znamo, znači radosna vijest. Evo radosne vijesti za sve nas: bilo da zlo podnosimo, bilo da ga drugima nanosimo, ono zahvaljujući Božjoj ljubavi, može biti popravljeno, može biti preobraženo u dobro. To nam naglašava i apostol Pavao u rečenici koju se nikad ne bi trebali umoriti ponavljati: Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube.

AB