Sve je ispraznost! dovikuje nam satrozavjetni Mudrac, kojeg poznajemo pod nazivom Propovjednik. Mogli bi kazati da se radi o jednom žalosnom pogledu na ljudski život, pogledu koji ne ostavlja mjesta nadi i radosti. Međutim čini se da je ovaj pogled realan, pogotovo kad promatramo svijet i društvo u kojima živimo. Moć i bogatstvo su ciljevi prema kojima mnogi  usmjeruju cijeli svoj život. Žive na način kao da baš njihov život neće nikada završiti. Obogatiti se pod svaku cijenu. “Slomiti” se od posla samo da bi imao. U toj trci za novcem, kojoj smo svakodnevno svjedoci, sve druge vrijednosti padaju u drugi plan. Počevši od naših odnosa prema bližnjima, o odnosa u obitelji (tako imamo apsurdne situacije da se članovi obitelji uopće ne viđaju jer ili rade ili spavaju), a o molitvi i Bogu da ne govorimo. Bog je tamo negdje, na rubu, na margini naših života. Naravno da trebamo raditi kako bi osigurali egzistenciju za sebe i svoju obitelj, ali isto tako u ovoj sumanutoj trci za jednim eurom više, trebamo sebi iskreno odgovoriti na pitanje: Jeli bolje raditi manje, a imati više ili je pak bolje raditi više, a imati manje? Klonite se i čuvajte svake pohlepe, kao i obično kristalno je jasan Isus, koliko god netko obilovao život mu nije u onom što posjeduje (usp. Lk 12,15).

Prispodoba o bogatu čovjeku kojem je obilno urodila zemlja (Lk 12,13-21), u pamet nam doziva Propovjednikove riječi o ispraznosti. Da Isus kojim slučajem danas priča ovu prispodobu, vjerojatno ne bi govorio o urodu zemlje i većim žitnicama, već bi govorio o najboljoj turističkoj sezoni i gradnji novih i većih apartmana. Ono što bi vjerojatno bilo isto, kako prije 2000 godina, tako i danas, je zaključak prispodobe: Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio čije će biti? Tako biva s onima koji sebi zgrću blago, a ne bogate se u Bogu (Lk 12,20-21).

Bogatiti se u Bogu, postaviti Boga za cilj svog života, to konkretno znači svakodnevno živjeti zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu, je ono što je uistinu važno. Sve drugo je ispraznost i ludost jer završava u trenutku smrti. Ljudski život ima svoj korijen u Bogu, te se njemu i vraća. Bog je naše jedino i istinsko bogatstvo. Nauči nas dane naš brojiti da steknemo mudro srce (Ps 90,12) ponavljajmo sa psalmistom u danima koji su pred nama.

AB