Što ljudi kažu tko sam ja? Što vi kažete tko sam ja? Pitanja su koja Isus na obroncima planine Hermon, u Cezareji Filipovoj, nakon povratka iz krajeva tirskih i sidonskih, u neposrednoj blizini izvora rijeke Jordan, postavlja svojim učenicima. Osim što su interesantna pitanja, interesantno je i to da je Isus odabrao upravo izvor rijeke Jordan da učenicima postavi ta pitanja. Kao što rijeka potječe od izvora, tako je odgovor na ova pitanja izvor vjere, koja teče životom svakog onog koji se naziva Kristovim učenikom.

Što govore ljudi tko je Sin Čovječi? Učenici Isusu iznose opće mišljenje koje je u narodu vladalo o njemu. Mladi Učitelj iz Nazareta očito nikog nije ostavljao ravnodušnim jer su njegovi suvremenici u njemu vidjeli velikog proroka. Neki misle da je Ivan Krstitelj ustao od mrtvih, drugi ga opet uspoređuju sa Ilijom, kojeg je Bog uznio na nebesa, dok treći u njemu vide Jeremiju, proroka koji je u svoje vrijeme bio brutalno progonjen. Svi ovi odgovori, koji proizlaze iz iskustva Isusovih suvremenika, iz povijesti i tradicije Izabranog naroda su točni, ali su manjkavi, tj. nisu potpuni.  Zbog toga Isus svojim učenicima postavlja puno direktnije pitanje, pitanje koje zahtijeva zauzimanje vlastitog stava i iznošenja vlastitog mišljenja, pitanje koje onemogućava skrivanje u masi koje mi ljudi toliko volimo.

A vi, što vi kažete, tko sam ja? Kao da im ovim pitanjem želi reći: sve vas sam pozvao da me slijedite, ostavili ste kuće, barke, rodbinu, prijatelje, sigurno ste pod dojmom svega što sam učinio, a čemu ste bili svjedoci, pa sad želim čuti vaše mišljenje o meni, recite mi tko sam ja za vas? Dok su ostali vjerojatno htjeli malo razmisliti o odgovoru, Petar, onako temperamentan, kakav je već bio, nadahnut Duhom Svetim, ispovijeda vjeru: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga. Na ovom Petrovom odgovoru sazidana je Crkva, koju ni vrata paklena neće nadvladati.

Isusovo pitanje, ma koliko se ponekad pravili gluhi, dolazi do svakog od nas. Od svakog pojedinačno Isus traži vrlo jasan odgovor na pitanje: Tko sam ja za tebe? Na primjeru apostola možemo naučiti da Isusa ne zadovoljavaju odgovori proizašli iz povijesti, iz tradicije. Ne zadovoljavaju ga oni odgovori koje smo, možda nekad davno, učili na vjeronauku. Odgovor na ovo pitanje mora proizići iz našeg osobnog stava, to je ono što je Isus tražio u Cezareji Filipovoj od svojih učenika, to je ono što traži danas od svakog od nas pojedinačno. Osobni odgovor, osobni stav, osobni angažman. Premda se vjera živi u zajednici Crkve, ispovijeda se uvijek osobno.

Odlomak iz Matejeva evanđelja želi nas podsjetiti na najvažniju činjenicu našeg biti kršćanin, činjenicu preko koje se nažalost tijekom povijesti nakupilo dosta prašine. Vrijeme je da prašinu “otpuhnemo”, te da postanemo svjesni  kako kršćanstvo nije ni ideologija, ni nauk ni moral. Kršćanstvo je moj osobni odnos s Isusom koji je Krist, moj Spasitelj i Otkupitelj.

AB