Ključna riječ za ispravno shvaćanje odlomka iz Lukina evanđelja (Lk 14,25-33) je: promisliti. Onaj koji želi sagraditi kulu, mora najprije dobro promisliti i izračunati troškove gradnje. Kralj koji želi zaratiti s drugim kraljem mora dobro promisliti može li sa vojskom koju ima na raspolaganju, svladati protivničku vojsku. Na isti način trebao bi se ponašati i kršćanin. On treba dobro promisliti kako bi u svom životu dao dovoljno mjesta onoj vrlini koja mu omogućava da bude vjeran učenik sve do kraja. Vrlini koja mu omogućava da nikada ne zaniječe svog Gospodina. O kojoj je vrlini ovdje riječ? Sam Isus nam pojašnjava: Nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje ne može biti moj učenik (Lk 14,33). Zahtjevne su ovo riječi, koje od nas traže da ih shvatimo ispravno, a ne doslovno. Ne radi se ovdje o pozivu da se odreknemo svih materijalnih stvari, kako je to npr. napravio sv. Franjo Asiški. Radi se o nečem puno težem. Isus nas poziva da ne budemo navezani na ono što posjedujemo. Poziva nas da ono što posjedujemo promatramo kao sredstvo koje nam Bog stavlja na raspolaganje kako bi mogli činiti konkretna djela ljubavi prema bratu čovjeku, a ne kao cilj svog života. Isus od nas traži da budemo navezani samo na Boga, te da božju volju provodimo u svojim životima. Materijalna dobra trebamo upotrebljavati slobodna srca, a ne im robovati.

Preduvjeti da se oslobodimo navezanosti na materijalna dobra koja posjedujemo je taj da ljubimo Boga svim svojim bićem. Nema srednjeg puta. Ili je naše srce navezano na Boga ili je navezano na materijalna dobra. Što više svoje povjerenje stavljamo u Boga, što smo više svojim životom na Boga navezani, to ćemo se moći ispravnije odnositi prema dobrima koja posjedujemo.

 

AB