Ovaj odlomak iz Lukina evanđelja (Lk 15,1-32), osobito kad ga čitamo i o njemu promišljamo u Jubilarnoj godini Božanskog Milosrđa, trebali bi uistinu doživjeti kao Radosnu vijest. Kad se osjećamo izgubljenima, povjerimo se onome koji nas je došao tražiti i imajmo povjerenja u njegovu veliku ljubav. Bitni smo u njegovim očima i to nikada nemojmo smetnuti s uma. Isus nam govori o Bogu koji je uvijek s nama, koji nas traži, želeći nas izvući iz “mišjih rupa” u koje smo se zavukli. Naš Bog je pun ljubavi za čovjeka. On je taj koji nam prvi izlazi u susret jer ne podnosi udaljenost koju često puta, tražeći neka svoja prava, stvaramo između sebe i njega. Upravo ova sigurnost da nas Bog u svom milosrđu traži i voli, trebala bi nam biti poticaj za istinsko obraćenje. Milosrdni Bog pun ljubavi čeka nas raširenih ruku.

AB