Što je ono što je Božje? Što je ono što Bogu pripada? “Caru” dajemo novac, međutim što dajemo Bogu (usp. Mt 22,15-21)? Dajemo li mu uopće išta? Bog nam je u Isusu Kristu objavio svoju ljubav i milosrđe prema svim ljudima, u svim epohama naše ljudske povijesti, na svim meridijanima i paralelama. Naša jedina briga trebala bi biti, da Bogu na njegovu ponudu ljubavi, odgovorimo vjerom koja je ljubavlju djelotvorna.

Dati Bogu ono što je Božje znači biti svjestan da smo od Boga primili sve što jesmo, da nismo mi ti koji su gospodari života. To znači biti svjestan odgovornosti koju imamo kako prema sebi, tako i prema drugima. Bogu, ono što mu pripada, na najbolji mogući način dajemo samo onda kad svjesni ljubavi kojom nas obasipa, tu istu ljubav širimo u našoj svakodnevnici. Caru pripada jedna stvar: novac; dok Bogu pripada sve, cijela osoba, sa svim svojim srcem, dušom, razumom… Onaj tko u sebi nosi Božji biljeg, koji je primio sakramentima krštenja i potvrde, treba cijelog sebe darivati Bogu. Cijeli život, svakog krštenika, treba biti jasno obilježen poslanjem koje dobiva sakramentima krštenja i potvrde. Poslanjem biti svjedok Bože ljubavi i njegova milosrđa u društvu u kojem živi. Poslanje je ovo na koje smo svi pozvani, svatko od nas pojedinačno, te bi uistinu bilo neodgovorno razmišljati kako se to odnosi na neke druge: na biskupe, svećenike, redovnike ili redovnice. Svi smo pozvani i poslani Bogu na dar ljubavi odgovoriti zauzetim i angažiranim vijerničkim životom.

Danas dok obilježavamo Misijsku nedjelju, razmišljajući o misijskom poslanju Crkve, te moleći za misionare i njihovo djelovanje, trebamo sebi vrlo jasno osvijestiti vlastito misijsko poslanje koje proizlazi upravo iz sakramenata krštenja i potvrde koje smo primili. Svatko od nas pozvan je i poslan biti misionar, biti pronositelj Božje ljubavi, evanđeoske radosti, u obitelji, okolini, društvu u kojem živi. Naše klasično poimanje misijskog poslanja koje se odnosi na navještaj Radosne vijesti o Isusu Kristu, onima koji se s njim nikad nisu susreli, manjkavo je i prilično komotno. Tako razmišljajući zaboravljamo da smo svi poslani širiti Božju ljubav svakom koga na svom životnom putu susrećemo. Upravo to znači biti kršćanin, to znači biti član Crkve kojem je stalo, koji želi biti angažiran u životu župne zajednice, to u konačnici znači dati Bogu ono što mu pripada, a pripada mu sve.

AB