Odlomak iz evanđelja (Lk 16,1-13), donosi nam uvijek aktualnu prispodobu o nepoštenom upravitelju. Opisana nam je jedna prava mala drama, puna zapleta i promjena.

Prva scena donosi nam razgovor vlasnika imanja i upravitelja, te završava otpuštanjem upravitelja od strane vlasnika: Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj (Lk 16,2). Možemo primijetiti kako se upravitelj uopće ne brani, zna da je vlasnik imanja u pravu, jer je jako dobro svjestan svega onoga što je radio za vrijeme upravljanja imanjem.

Sljedeća scena, ove male drame, je monolog upravitelja u trenutku kad je ostao sam. Ne predaje se, smišlja na koji način će sam sebi pomoći kako bi si osigurao kakvu takvu budućnost.

Treća scena donosi nam susret upravitelja sa svima onima koji su imali nekakav dug prema vlasniku imanja: A ti koliko duguješ? On odgovori sto korâ pšenice. Kaže mu: Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset (Lk 16,7). Izdavanje lažnih otpremnica i računa, klasičan slučaj korupcije i prevare, identičan onima kojih smo se nažalost u našem društvu nagledali. Očito je da u nekim stvarima u ove 2000 godina (da se ne vraćam sve do pećine) kao ljudski rod i nismo baš napredovali.

Zaključak ove male drame može nam se učiniti zbunjujućim: I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi (Lk 16,8). Međutim, iako je vlasnik imanja pohvalio nepoštenog upravitelja, nigdje se ne navodi da ga je ponovno zaposlio, vjerojatnije je, da ga je, nakon što je otkrio novu prevaru, dao zatvoriti dok mu ne vrati sav dug. Isus naglašava snalažljivost nepoštena upravitelja zaključujući: Sinovi su ovog svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti (Lk 16,8). Nalazeći se u teškoj situaciji, kad je na kocki bila sva njegova budućnost ovaj čovjek je pokazao dvije izuzetno važne odlike: odlučnost i snalažljivost. Reagirao je brzo i inteligentno (iako ne i pošteno) ne bi li si osigurao kakvu takvu budućnost.

Ovom prispodobom Isus nas želi poučiti da i mi moramo biti odlučni i snalažljivi, ne u osiguranju materijalne budućnosti ovdje na zemlji, već u osiguranju budućnosti u Nebeskoj domovini. Život, govorio je jedan antički mislilac, nikom nije dan u posjed, već je svakom povjeren na upravljanje (Seneka). Budući da smo svi upravitelji, bilo bi mudro, poput ovog čovjeka iz evanđelja, postupiti odlučno i snalažljivo kako bi si osigurali ne vremenitu, već vječnu budućnost.

AB