Zašto nam Učitelj za uzor postavlja nepoštena upravitelja (Lk 16,10-13)? Suočen s gubitkom društvenog statusa na koji je navikao, nepošteni upravitelj, donosi kreativnu i lukavu odluku: sprijateljiti se s dužnicima svog gospodara, pomoći im, nadajući se kako će sutra, kad on bude u potrebi, i oni njemu pomoći. Na ovaj način, darujući ulje i kruh, tj. darujući život, zlotvor postaje dobročinitelj. Nepošteni upravitelj ima mogućnost promijeniti značenje novca, koji na ovaj način od sredstva izrabljivanja, postaje sredstvo zajedništva. Nasljedujući ovaj primjer, ispravno se odnoseći prema materijalnim dobrima, umjesto da budemo prijatelji novca, možemo postati graditelji zajedništva, prijatelji bratu čovjeku, osobito onom u potrebi.

U ruke našeg bližnjeg, Učitelj je stavio ključeve kraljevstva nebeskog. U rukama onih kojima smo, darujući im malo ulja i kruha, darujući im dio sebe i svog života, pomogli da žive malo bolje i sretnije, da se osjećaju prihvaćenima, nalaze se ključevi našeg spasenja. Učenik može biti samo onaj koji je spreman dio sebe, svog vremena, svojih dobara, darovati bratu čovjeku, izlazeći mu u susret. Kad bi postali svjesni kako ne živimo za sebe, već za drugog, onda bi uistinu bili na putu ostvarenja svog krsnog poziva i poslanja.

Živimo u društvu izrazito obilježenom zaradom i profitom. Svi svjedočimo, a uglavnom i sudjelujemo, u pomahnitaloj utrci za jednim eurom više. Kamo sreće da toliko energije, vremena, truda, napora, kreativnosti i entuzijazma, ulažemo oko svog osobnog napredovanja u vjeri. Lukavost i kreativnost, nepoštenog upravitelja, ono su što često nedostaje našim pomalo umornim zajednicama. Često puta se zadovoljavamo sa nekoliko pobožnosti, malo tradicije, nešto moraliziranja, a sve bez istinskog nastojanja oko osobnog obraćenja, iskrenog dijaloga u istini i ljubavi, izgradnje zajedništva, dubljeg promišljanja o svom osobnom odnosu prema Bogu i bratu čovjeku. Samo o nama ovisi hoćemo li i nadalje nastaviti potkradati Gospodara, čekajući trenutak kad će nas uhvatiti s “prstima u medu” ili ćemo pak darujući ulje i kruh postati svjedoci radosti i nade. Dobro bi se bilo sjetiti ovog lukavog i kreativnog upravitelja već danas, jer se bojim da bi sutra, kad Gospodar od nas zatraži da položimo račun o upravljanju, možda moglo biti i pomalo kasno.

AB