Treću nedjelju za redom liturgija pred nas stavlja sliku vinograda, koja je i inače jako prisutna u Bibliji. Ovom slikom, različiti autori biblijskog teksta, nadahnuti Duhom Svetim, pokušavali su Izraelskom narodu protumačiti kako Bog o njima vodi brigu posebnom ljubavlju, kako se uvijek zalaže za njihov napredak, međutim narod Bogu ne odgovara na njegovu ponudu ljubavi. Dobar primjer nalazimo u Prvom čitanju (Iz 5,1-7) gdje nam prorok Izaija slikovito opisuje svu ljubav koju vlasnik vinograda (Bog) ulaže u svoj vinograd (Izraelski narod), međutim uz svu brigu i ljubav vinograd ne urodi očekivanim plodovima (usp. Iz 5,4).

Upotrebljavajući istu sliku, evanđelist Matej, u nekoliko redaka sažima cjelokupnu povijest spasenja (Mt 21,33-43). Izabrani narod se pokazao jako nezahvalan prema svemu što je Bog za njega učinio, te je stalno maltretirao i ubijao proroke koje je Bog slao da narod opominju. Na kraju Bog šalje i svog Sina, prema kojem nezahvalni narod pokazuje isti prezir kao i prema tolikim prorocima prije njega. Matej želi prikazati jednostavnu istinu: kao što Izraelski narod nije prihvatio pozive proroka na obraćenje, kao što nije prihvaćao ni poziv Ivana Krstitelja, tako nije prihvatio ni Božjeg Sina. Pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju (21,39). Jasna je u ovim riječima aluzija koju Isus primjenjuje na samoga sebe. On je baštinik, Sin, koji će biti osuđen na smrt i razapet na križu izvan Jeruzalema. Međutim, ispunjajući Očevu volju, On postaje kamen koji su graditelji odbacili, kamen zaglavni novog hrama života i nade.

Za razliku od prispodoba o kojima smo razmišljali prošlih nedjelja, kada je završetak bio pozitivan: radnici posljednjeg sata koji primaju istu plaću kao i oni prvog; sin koji najprije odbija oca, ali se kasnije predomišlja i odlazi na posao u vinograd, završetak današnje prispodobe je posebno dramatičan: Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima koji će mu davati urod u svoje vrijeme (21,41). Sva ova dramatika koju nam je zapisao evanđelist Matej trebala bi nam biti poticaj da na Božju ponudu ljubavi, odgovorimo ljubavlju prema njemu, koja se na najbolji mogući način očituje u djelatnoj ljubavi  prema bližnjem.

AB