Farizejima, saducejima, pismoznancima, zakonoznancima, herodovcima i drugim sličnim skupinama u židovskom narodu, nikako da dosadi iskušavati Isusa, pokušavajući ga navući na “tanak led”. Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu? Čovjek, zakonoznanac, koji Isusu upućuje ovako formulirano pitanje, jako dobro je svjestan svih 613 zapovijedi kojih se pobožan židov pridržavao, pa stoga onako maliciozno, pita koja je od svih njih najveća, što bi naravno odmah značilo da su neke od tih zapovijedi manje važne. Međutim Učitelj se kao i obično ne da impresionirati, dapače, odgovara kristalno jasno: Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. Jasan i precizan glagol, još u imperativu: ljubi! I to ne bilo kako, već svim onim što jesi. Na ovaj način Isus jasno naglašava da je jedina mjera ljubavi, ljubiti bez mjere, te nadodaje: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.

Iako zakonoznanac od Isusa traži da izdvoji samo jednu zapovijed, Isus pridodaje još jednu za koju odmah kaže da je slična, identična prvoj. Isus želi naglasiti da je zapovijed ljubi Boga, jednaka onoj ljubi čovjeka. Ne radi se više o dvije već o jednoj identičnoj zapovijedi. Tko ljubi Boga, nužno mora ljubiti i čovjeka koji je slika Božja. Jednako tako onaj tko ljubi čovjeka, koji je stvoren na sliku Božju, nužno mora ljubiti Boga, makar ponekad toga sam i ne bio svjestan. Onaj tko u praksi živi dvostruku zapovijed ljubavi, taj poštuje i Zakon i Proroke.

Isus, svojim suvremenicima, vrlo jasno naglašava stvarnost koja je njima uostalom jako dobro poznata. Još u Starom zavjetu u središte religiozne misli Izabranog naroda stavljena je ljubav prema Bogu. Tako u Knjizi Ponovljenog zakona čitamo: Čuj Izraele, Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan. Zato ljubi Gospodina Boga svog svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom (Pnz 6,4-6), a u Knjizi Levitskog zakona nalazimo zapisano: Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe (Lev 19,18). Isus svojim sunarodnjacima ne govori ništa novo, samo ih upućuje na Božju riječ. Jedina novost je u tome što Isus ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu povezuje u jedno, te vrlo jasno naglašava da sve druge zapovijedi, da svi drugi zakoni i propisi, proizlaze upravo iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ljubav prema Bogu i bližnjemu na taj način postaje, ne samo sažetak Zakona i Proroka, već postaje njihov temelj, Ljubav prema Bogu očituje se samo kroz ljubav prema bližnjem, dok ljubeći bližnjeg ostajemo vjerni Bogu. Djelotvorna ljubav prema bližnjem proizlazi iz vjere i ljubavi u Boga. Ne možemo reći da ljubimo Boga kojeg ne vidimo, ukoliko ne ljubimo brata pored sebe, o kojeg se često puta “spotičemo” (usp. Jak 2,14-17).

Prava tema za naše osobno razmišljanje, ne samo danas u svijetlu ove Božje riječi, ne samo ni kroz ovaj tjedan koji je pred nama, već kroz cijeli život, je traženje odgovora na pitanje: Koliko je naša vjera ljubavlju djelotvorna?

Potrudimo se da bude što više, jer učenik, Učitelja, nasljeduje jedino vjerom ljubavlju djelotvornom.

AB