Govoreći o uništenju Hrama, koje se doskora ima dogoditi (Lk 21, 5-19), Isus svoje učenike poučava o kraju ljudske povijesti. Učenike zanimaju dvije stvari, kada će to biti i koji će znakovi pratiti te događaje. Primijetimo kako Isus ne odgovara na prvo pitanje koje mu učenici postavljaju. On namjerno ne odgovara, ne zbog toga što ne bi znao kad će se to dogoditi, već zbog toga da pouči svoje učenike kako nije važno znati točan datum i sat kraja ljudske povijesti, to uopće nije bitno. Ono što je uistinu bitno za Isusove učenike, ono što je uistinu bitno za sve nas, to je da ustrajemo u vjeri, nadi i ljubavi.

U govoru o posljednjim vremenima, Isus svojim učenicima progovara o progonima, govori im o nošenju tereta nerazumijevanja koje može dovesti čak do toga, da ih zamrze i njihovi  roditelji i braća, rođaci i prijatelji (usp. 21,16). Možda su ove Isusove riječi uzrok zbog kojih nismo dovoljno ustrajni u svom življenju vjere. Dojam je kao da se bojimo javno svjedočiti svoju vjeru, kao da se bojimo javno naviještati Isusa svim ljudima s kojima se susrećemo. U strahu smo da ćemo biti izrugani i ismijani, da ćemo biti progonjeni. Zato se radije povlačimo u sebe, ne svjedočimo javno svoju vjeru, čak ćemo se javno (samo da ne budemo ismijani) složiti sa floskulama kako vjera pripada sakristiji i crkvi. Zaboravljamo pritom da je vjera životni stav i životno opredjeljenje. Vjera nije nešto što živimo od nedjelje do nedjelje ili od Božića do Uskrsa. Svoju vjeru bi trebali svakodnevno živjeti i svjedočiti. Zato nam Isus vrlo jasno poručuje da se ne bojimo, da ne budemo u strahu, jer nam ni vlas s glave neće propasti (usp. 21,18).

Učitelj u nas ima povjerenja,puno više nego što ga mi često puta imamo u same sebe. Usprkos našim padovima i grijesima, pogreškama i slabostima, unatoč tomu što ne posvećujemo dovoljno pažnje i brige prema bratu čovjeku, Isus je uvijek uz nas kako bi nam u svojoj ljubavi i milosrđu pokazao put kojim nas poziva da hodimo. Imamo li pak mi povjerenja u njega i njegovu riječ: Svojom ćete se postojanošću spasiti (21,19)? Postojanost je ključna riječ odlomka iz Lukina evanđelja o kojem smo danas pozvani promišljati, postojanost je ključna riječ našeg života u vjeri. Ne budimo stoga opterećeni godinom, datumom ili satom, budimo radije “opterećeni” postojanošću u vjeri, nadi i ljubavi.

AB