Propovijedanje Evanđelja je uvijek nailazilo na zapreke. Misionari su, po primjeru Kristovu, uvijek bili, više ili manje progonjeni. Vidimo u prvom čitanju kako se prorok  Jeremija straši pred poslanjem kojim ga Bog izabire za proroka narodima. Jeremija jako dobro zna kakve sve probleme i poteškoće takovo poslanje sa sobom nosi. Bog ga tješi govoreći mu da se ne boji: Borit će se s tobom, al te neće nadvladati jer ja sam s tobom da te izbavim (Jer 1,19).

U odlomku iz Evanđelja čitamo kako i sam Isus, naviještajući Radosnu vijest, nailazi na protivljenje svojih sumještana. Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave  (Lk 4,28-29). Ista je sudbina i svih onih koji žele proširiti Evanđelje Isusa Krista, jedinu Istinu koja obasjava tmine ovoga svijeta.

Što je onda to što, usprkos svim nedaćama, pokreće tolike navjestitelje Evanđelja? Što to pokreće tolike misionare od prvih dana Crkve do današnjih vremena, da se suoče sa tolikim opasnostima, izlože progonstvima, riskiranju vlastitog života, često puta i okrutnom mučeništvu?  Ljubav, jedino ljubav, koja kako nam piše sv. Pavao u drugom čitanju, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi (1Kor 13,7).

Iako se ne suočavamo sa mučeništvom za vjeru, svakodnevno se suočavamo sa poteškoćama u vršenju dobra, suočavamo se s manjkom ljubavi prema bližnjem. Upravo po djelima ljubavi kršćanin se kao takav treba prepoznati u svijetu i društvu u kojem živi. Moramo biti milosrdni u našim djelima, činiti dobro svima, bez razlike.

Nalazimo se u Jubilarnoj godini Božanskog milosrđa u kojoj nas papa Franjo poziva da iznova u svom vjerničkom življenju otkrijemo sedam dijela milosrđa duhovnih i tjelesnih, ne samo kao teoriju, već kao  stvarnost koju smo pozvani svakodnevno živjeti. Nisu toliko riječi te koje će nekoga privući Bogu,  privući će ga djela ljubavi onih koji tvrde da Bogu i u Boga vjeruju.

A.B.