Treća etapa našeg hoda liturgijskim vremenom Došašća dovodi nas do nedjelje koja se od starine naziva: Gaudete – Radujte se. Nedjelja je ovo koja nas želi podsjetiti da biti kršćanin, usprkos svim nevoljama i tegobama, znači biti radostan. Moguće je biti radostan, ne zbog toga što nam sve u životu ide dobro, upravo onako kako smo htjeli ili željeli, moguće je biti radostan jer je Gospodin tu, uz nas, uvijek nam blizu.

Kršćanstvo je Radosna vijest. Čini se kako smo toga premalo svjesni. Premalo je radosti u našim životima, a previše brige. Kao da se u svom životu puno više oslanjamo na sebe i vlastite snage, a puno manje na Boga. Zaboravljamo pritom da nas Bog ljubi, da nam uvijek i u svim situacijama želi dobro i što je najvažnije, nikad nas neće prestati voljeti, nikad nam neće prestati željeti dobro. Nitko nije isključen iz radosti koju donosi Gospodin, reći će papa Pavo VI.

Sveti Pavao, potiče kršćansku zajednicu u Solunu da se uvijek raduje, te nabraja što je sve potrebno kako bi se mogli istinski radovati: bez prestanka moliti, u svemu Bogu zahvaljivati, ne gasiti Duha Božjeg u nama, proroštva ne prezirati, sve provjeravati, ono što je dobro zadržati, zla se kloniti, posvema se posvetiti, besprijekornim se sačuvati za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista (usp. 1 Sol 5,16-24).

Radost kršćanina nije prividna, već prožima cijelo njegovo biće. Ona je duboka jer proizlazi iz sigurnosti da je ljubljeno dijete Božje. Došašće nam želi uvijek iznova naglasiti razloge naše radosti, pozivajući nas, jasnim glasom Ivana Krstitelja, da dopustimo Bogu da nas ponovno prigrli u svoj očinski zagrljaj, kako bi ponovo postali sinovi u Sinu.

I kad netko učini mali korak prema Isus, u tom trenutku shvati da je on već unaprijed raširenih ruku očekivao njegov dolazak. To je trenutak da se kaže Isusu: “Gospodine dao sam se prevariti. Na bezbroj sam načina bježao od tvoje ljubavi, ali evo me sad ovdje da obnovim svoj savez s tobom. Trebam te. Još jednom me spasi Gospodine. Primi me u svoje otkupiteljske ruke”. Kako je lijepo vratiti mu se svaki put kad se izgubimo! Ponavljam još jednom: Bog se nikad ne umara opraštati, mi smo ti koji se umaramo tražiti njegovo milosrđe (papa Franjo, Radost Evanđelja, br. 3.).

AB