Zahtjevan je Isusov govor, upućen dvanaestorici, kao i svima onima koju su, kako nam to evanđelista Luka naglašava, željeli slušati Isusa (Lk 6,27-38). Ovaj govor je u mnogo čemu suprotan  načinu života većine nas ljudi, sklonih nasilju, mržnji, lažima, podmetanjima i ogovaranjima, kako jučer tako i danas. U potpunoj je suprotnosti s načinom života čovjeka sklonog posuđivanju novca uz velike kamate, od čega su pojedinci i institucije napravili unosan biznis. Nasuprot tom i takvom čovjeku stoji Isus koji nudi praštanje, milosrđe i ljubav. Poziva nas na činjenje dobra svima, bez obzira na situaciju, bez obzira na osobu, bez obzira na uvredu koju smo eventualno pretrpjeli. Učitelj nas vrlo jasno poziva da od srca opraštamo svima koji su nas “razapeli” ili koji nas svojim postupcima prema nama svakodnevno “razapinju”.

Temeljno životno pravilo, temeljno pravilo našeg hoda u vjeri, pravilo kojim bi se trebali odlikovati životi svih onih koji sakramentom krštenja pripadaju zajednici krštenika, zajednici Crkve, pravilo po kojem bi se mi kršćani, plivajući protiv struje, od svih drugih trebali razlikovati, je da bratu i sestri uvijek činimo dobro, bez obzira kako se prema nama odnose. Da bi to uistinu i mogli, pozvani smo usvojiti Isusove osjećaje, Isusov stil i način ponašanja. A to znači da je potrebno rušiti sheme i okvire dominantnog načina ponašanja u društvu, unoseći u naše međuljudske odnose više praštanja, milosrđa i ljubavi. Da ovo nije nemoguće svjedoče nam primjeri svetaca tijekom povijesti, ali i primjeri velikog broja naše braće i sestara koji se trude ozbiljnije živjeti svoje opredjeljenje za Isusa Krsta.

O potrebi praštanja i pomirenja svjedoči nam i odlomak iz Prve knjige o Samuelu, opisujući događaj iz pustinje Zif (1 Sam 26,2.7-9.12-13.22-23). Kralj Šaul je sa tri tisuće ljudi, krenuo u potragu za Davidom i njegovim ljudima, želeći ga uhvatiti i ubiti, jer se bojao da će mu David preoteti kraljevsku krunu. Tijekom noći David i Abišaj su se ušuljali u tabor u kojem su vojnici i kralj Šaul spavali. Abišaj je odmah htio usmrtiti kralja, ali mu David nije dao: Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekažnjen? David, premda nepravedno proganjan od kralja Šula, iskazuje mu praštanje, milosrđe i ljubav.

Ako nam je Isusov govor možda previše zahtjevan, pokušajmo onda barem u svom životu nasljedovati primjer Davida. Mogućnosti koje nam se u životu pružaju da uzvratimo nekom za zlo koje nam je nanio, iskoristimo da mu učinimo dobro. Oduprimo se napasti koja nas nutka da činimo zlo jedni drugima, kako u obitelji, tako i u župnoj i društvenoj zajednici. Budimo milosrdni jedni prema drugima, puni ljubavi i praštanja. To je jedini put kojim trebaju kročiti oni koji se diče kršćanskim imenom.

AB