Često puta kao da nismo dovoljno svjesni temeljne činjenice našeg kršćanskog načina života. Kršćanski moral koji smo, kao članovi zajednice krštenika, svakodnevno pozvani živjeti, plod je osobnog susreta, a ne pukog moraliziranja koje je svrha samom sebi. Naše djelovanje, naš odnos prema sebi i bližnjem, trebao bi proizlaziti iz našeg osobnog susreta s Bogom.

Isus nas jasno upozorava da ne gubimo vrijeme tražeći trun u oko svog bližnjeg, dok u isto vrijeme ne vidimo brvno u tom istom oku koje traži trun. Ako smo iskreni, onda nam je svima jasno da je Isus i te kako upravu.  Jako teško nam je priznati vlastite slabosti, propuste i pogreške, dok ćemo u isto vrijeme drugog spremno optužiti, te mu još i “nakrcati” što je i nije istina. S jedne strane, sebe i svoje postupke, smo brzo spremni pravdati, dok u to isto vrijeme, za postupke sestre ili brata, uopće nemamo niti želimo imati razumijevanja. Puni smo razumijevanja za vlastite propuste i pogreške dok ćemo prema pogreškama bližnjeg biti nemilosrdni, očekujući u isto vrijeme, prema nekoj uistinu čudnoj logici, da on prema nama i našim pogreškama bude milosrdan. Sami sebe smo uvijek spremni prikazati u najboljem svjetlu, bojeći se da drugi ne vide sve naše pogreške i mane. Nasuprot takvom našem ponašanju i načinu života, stoji Bog, koji nas uporno želi podsjetiti na poziv i poslanje koje smo primili u sakramentu krštenja. Poziv da susretnemo Boga, kako bi radost susreta s Bogom, mogli dijeliti sa našim bližnjim. Bog nas poziva da iskreno prihvatimo sebe kakvi jesmo, kako bi mogli naučiti voljeti sebe i bližnjeg sa svom poniznošću i jednostavnošću. Svatko od nas je jedinstveno i neponovljivo dijete Božje, jedinstveno Božje djelo. Međutim, često zaboravljamo da su radovi još u tijeku, te da je sve puno buke i prašine, jer Bog svakodnevno, zajedno s nama, radi na svom djelu.

Dopuštajući krsnoj milosti da nas mijenja i djeluje u našem životu, napredujući, iz dana u dan, u svom odnosu prema Bogu, pozvani smo sebe i bližnje promatrati na način kako nas Bog vidi. Ukoliko to budemo u stanju onda ćemo vidjeti kako će se kriteriji kojima smo do jučer prosuđivali osobe i situacije promijeniti, jer Bog je toliko dobar da daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima (Mt 5, 45).

Pozivajući nas da situacije i ljude promatramo na potpuno drugačiji način, Isus nas jasno poziva na obraćenje. U srijedu započinje milosno vrijeme korizme. Umjesto raznih odricanja, koja su često svrha samima sebi, zašto ove korizme ne bi pokušali jednu drugačiju, “zreliju”, pokoru. Neka nam “pokora” bude vidjeti dobro, pozitivno i plemenito kod sestre i brata, a ne samo ono loše i negativno.

AB