Postajati iz dana u dan, sve više Božjim sinovima i kćerima, odgovarajući na taj način pozivu i poslanju koje smo sakramentom krštenja primili, te sve manje sinovima i kćerima našeg JA, trajan je izazov s kojim smo svi, bez iznimke, suočeni.  U našem svakodnevnom nastojanju da sve više postajemo Božji sinovi i kćeri, svakodnevno nailazimo na razne prepreke.

Zapadni civilizacijski krug kome pripadamo često se vodi sintagmom „sve je dopušteno“ u ime zadovoljavanja naših želja i potreba. Danas, nisu puno na cijeni razne asketske vježbe, od kojih je jedna i post. Važnost i vrijednost posta, za naš duhovni život, nije samo u odricanju od hrane, već nas, što je puno važnije, vježba u uspostavljanju samokontrole. U tome nam je od osobite pomoći Božja riječ, što i sam Isus vrlo jasno ističe: Ne živi čovjek samo o kruhu (Lk 4,4). Pokušajmo u ovom korizmenom vremenu uložiti napor, usvajajući riječi sv. Pavla: Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen (Rim 10, 8 ).

Često puta se osjećamo gospodarima svega što nas okružuje, kako materijalnih stvari tako i osoba. Mislimo na zadovoljavanja potreba našeg JA. Sinovi i kćeri smo potrošačkog društva koje se vodi logikom iskoristi i odbaci. Nasuprot ovom dominirajućem mentalitetu stoji Isus koji nas vrlo jasno poziva da imamo slobodno srce. Poziva nas da čeznemo za Bogom, da se njemu jedinom klanjamo, da samo njemu služimo. Zahvaljujući daru Duha Svetoga postajemo svjesni da ovaj svijet nije naš, da ne pripada nama, već da sve što nas okružuje, priroda, stvari, osobe, svoje ispunjenje nalazi u Isusu Kristu.

Vrijeme korizme poziva nas na obraćenje. Isus u pustinji nadvladava sve kušnje. Što je nama potrebno činiti kako bi, suočeni sa kušnjama u svojoj vlastitoj pustinji, izašli kao pobjednici? Trebamo mijenjati način razmišljanja i ponašanja. Potrebno je u vlastitom životu, uložiti trud i napor, kako bi odbacili sve ono što je suprotno Božjoj volji. Mi smo oni koji se svakodnevno moramo truditi oko promjene mentaliteta, oko svog vlastitog obraćenja, a ne Bog. Obraćenje nije nešto što će se dogoditi samo od sebe, na što nas i sv. Pavao jasno upozorava: Preobrazujte se obnavljanjem svoje pameti! (usp. Rim 12,2). Tek onda kad mi sami uložimo trud i napor oko obnavljanja svoje pameti, Bog će nam obnoviti srce. A kad nam se srce promijeni, sve će se promijeniti. Ako nam je srce ispunjeno zlom, zračimo zloćom. Ako nam je srce ispunjeno dobrim, zračimo dobrotom. Ako nam je srce ispunjeno vjerom, zračimo Bogom. Mijenjajući sami sebe, dopustimo Bogu da nas mijenja. Sretna nam korizma!

AB