U prvim godinama kršćani još uvijek nemaju vlastiti kult, već se, kao uostalom i svi pobožni Židovi,  pridržavaju odredaba Mojsijeva zakona. Zahvaljujući Pavlovom propovijedanju, Radosna vijest se sve više širi među ne Židovima, tj. onima koje su Židovi smatrali poganima. Ovo za posljedicu ima opasnost podijele i sukoba koja se vrlo brzo nadvila nad prvu kršćansku zajednicu. Većina Židova je smatrala da svi članovi prve kršćanske zajednice, bili ili ne Židovi, trebaju prihvatiti odredbe Mojsijeva zakona. Ovakvim zahtjevima Pavao i njegov učenik Barnaba, oštro su se usprotivili. Kako nam to opisuje odlomak iz Djela apostolskih (15,1-2.22-29), odlaze u Jeruzalem da bi, zajedno sa svim apostolima, razriješili ovo pitanje koje je prijetilo razdorom unutar zajednice.

Često puta u zajednici krštenika, u Crkvi, svjedočimo prepucavanjima i svađama oko banalnih pitanja. Uzaludno se troše velike količine vremena i energija raspravljajući o raznim birokratskim uredbama i odredbama. Traže se izlike kako bi se druge optuživalo i osuđivalo zbog totalno nebitnih razloga, dok se u isto vrijeme ne vodi računa o onom jedinom važnom i temeljnom. Winston Curchill je znao govoriti da zakon gubi svaki smisao, ako postoji deset tisuća odredbi koje ga tumače. Parafrazirajući ga mogli bi reći da tolike beznačajne i banalne odredbe, oko koji se troši puno vremena i energije, vrlo lako mogu, u potpunosti zasjeniti jedini univerzalni božanski zakon, onaj ljubavi.

Kršćani su pozvani usvojiti i živjeti staru, ali kako smo to prošlu nedjelju vidjeli, uvijek novu zapovijed ljubavi. Ljubav prema Bogu i bližnjem je ona koja treba karakterizirati sve naše odnose. Ljubav je to koja je razlivana u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan (usp. Rim 5,5). Duh Sveti je onaj koji čini da svaki dan iznova otkrivamo prisutnost Krista uskrslog u svojim životima, kako bi mogli biti širitelji njegove ljubavi prema svima, onima unutar zajednice krštenika,  kao i onima izvan nje.

Ljubav, koja nam je darovana po Duhu Svetom, je ona po kojoj prestaju svi sukobi i podijele unutar zajednice. Ljubav, koja nam je darovana po Duhu Svetom, je ona koja različite okuplja u jedno, približavajući razlike u mišljenjima, otupljujući oštricu buntovnih duhova. Ljubav je ona koja nam daje mir i to ne bilo kakav mir, već mir koji nam daje Krist. Zbog različitih razloga mir je za nas ljude uvijek bio više želja nego stvarnost. Za razliku od našeg poimanja mira, mir koji nam daje Krist je jedini način na koji možemo ostvariti i živjeti skladnost naših odnosa unutar obiteljske, župne ili društvene zajednice. Bog nam sve svoje darove, pa tako i dar mira, ne nameće, samo nudi. Na nama je, na našem razumu i slobodi, da te darove prihvatimo ili odbijemo.

AB