Osjećamo li uistinu prisutnost Boga u svom životu? Uspijevamo li nadvladati buku i žamor kojima smo okruženi u sebi i oko sebe, kako bi stvorili prostor tišine u kojem možemo susresti Boga?

Pitanja su ovo o kojima bi slaveći svetkovinu Duha Svetog, trebali promišljati. Dopustiti Duhu Svetom da djeluje u našem životu, znači u prvom redu naučiti susresti i čuti Boga u tišini svog srca. Čini mi se da nam je u civilizaciji u kojoj živimo to jako teško. Navikli smo na buku i žamor. Toliko volimo slušati sebe i druge oko sebe, da se skoro panično bojimo tišine. Često se osjećamo od Bog ostavljenima ili napuštenima, zaboravljajući  da je Bog tu, i te kako prisutan u našem životu, međutim od zaglušujuće buke ne može doći do riječi. Izgradimo stoga u svom srcu prostor svete tišine i molimo:

Dođi Duše Sveti, kako bi u tebi mogli klicati: Abba, Oče!

Dođi Duše Sveti, nauči nas hoditi u Isusovoj istini, jer ćemo bez tvog vodstva brzo zaboraviti navještaj kraljevstva Božjeg, te ćemo živjeti kao oni koji nemaju nadu.

Dođi Duše Sveti, nauči nas naviještati Isusovu radosnu vijest svima onima s kojima se na svom životnom putu susrećemo. Učini nas uvjerenim i uvjerljivim svjedocima radosti Evanđelja.

Dođi Duše Sveti, učvrsti nas u vjeri i ljubavi, kako se ne bi gubili u sitničavosti zanemarujući milosrđe. Nauči nas da svoj život hranimo ne ispraznim tradicionalizmom i praznom riječju, već osobnim susretom sa Kristom Gospodinom.

Dođi Duše Sveti i obrati naša srca. Ako se svatko od nas, pripadnika zajednice krštenika, osobno ne obrati, ništa se neće promijeniti u tvojoj Crkvi. Ako i dalje nastavimo po inerciji, ako i dalje nastavimo po onoj “uvijek je tako bilo”, ništa dobrog ni novog neće nastati u zajednici krštenika.

Dođi Duše Sveti, mekšaj nam ćudi kamene, zagrij nam grudi ledene, čineći nas novim, vedrim i radosnim navjestiteljima Evanđelja. Učini nas ustrajnim graditeljima zajedništva u ljubavi.

AB