Carinik, Zakej, nadostojnik carinarnice u gradu Jerihonu, kao činovnik rimske vlasti, poput svih ostalih carinika, bio je od strane svojih sugrađana prezren i odbačen (Lk 19,1-10). Svjestan da je protjeran na margine društva, Zakej se ne nalazi u mnoštvu koje je okruživalo Učitelja. O Isusu je vjerojatno čuo puno toga što je u njemu izazivalo radoznalost i znatiželju, te se pokušava domisliti kako i na koji način vidjeti tog čovjeka, a po mogućnosti ostati neprimjećen od drugih. Ubrzo će, na svoje ne malo iznenađenje otkriti da,  ma koliko se trudili i pokušavali, ne možemo pobjeći od Božjeg pogleda. Jednom jedinom rečenicom, Učitelj, “izvlači” Zakeja iz anonimnosti: Zakeju žurno siđi, danas mi je proboraviti u tvojoj kući. S rubova društva, Zakej, dolazi u samo središte. Bog nas sve poznaje i poziva po imenu, za njega nitko nije stranac, nitko nije anonimac.

Možemo i te kako dobro sebi predočiti sliku mnoštva koje je ostalo u šoku nakon što se Isus pozvao u Zakejevu kuću. Lako su nam zamislivi komentari: Kako sad ovo? Što je njemu? Pored toliko dobrih, pobožnih, poštenih i pravednih ljudi u našem gradu, Učitelj želi da ga ugosti lopov, kradljivac, prevarant, najobičniji carinik koga svi mrzimo i preziremo. Isus ne brine za ankete popularnosti. Nisu mu važni komentari drugih. Ne brine zbog ogovaranja i podmetanja. Ne želi trošiti vrijeme na objašnjavanje svojih postupaka onima koji ih i tako, zbog svojih predrasuda, zbog zidova kojima su prigodno odijelili sebe od drugih, ne bi razumjeli. On želi ponuditi spasenje, želi ponuditi svoju ljubav i milosrđe, upravo onom koji je od samoproglašenih pravednika prezren i odbačen. Čini to kao pouku njemu i njima, ali nažalost kako tada, tako i danas, ima puno onih koji ovo ne razumiju.

Zakej, iako vjerojatno začuđen i zatečen, najprije činjenicom da ga Učitelj poznaje po imenu, a onda i željom da ga primi u svoj dom, za svoj stol, Isusa ne odbija, prihvaća ga u svoju kuću, prihvaća ga u konačnici u svoje srce. Pravi i iskreni susret s Bogom nužno dovodi do obraćenja. Kad osjetimo i iskusimo Božju ljubav i milosrđe, postajemo novi ljudi, ništa više u našem životu nije niti može biti isto kao prije.

Oslobodimo se grča u življenju vjere. Ufajmo se u Gospodina. Čujmo Boga koji nas poziva po imenu, nudeći nam svoju ljubav i milosrđe. Dopustimo mu da nas susretne, kako bi onda i mi sami, napokon svjesni svog krsnog poziva i poslanja, mogli svima koje susrećemo svjedočiti radost i nadu života u Kristu Isusu.

AB